Meditacija "Oče naš" - drugi dio tekstova za razmatranje

U nastavku je drugi dio tekstova za razmatranje molitve Gospodnje, Očenaša, nastavka Blaženstava i središta Evanđelja.

Svaki drugi tjedan nastavit će se objavljivati tekstovi za razmatranje.

Pismeno oblikovana svjedočanstava, šaljite na e-mail: kursiljo.hrvatska@gmail.com 

Neka nam svima od koristi bude i Isusova uputa: "Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." Mt 6,6

Tekstovi za razmatranje:

2. OČE NAŠ

Kad pomislimo na Boga je li prva riječ Bože, Gospodine ili Oče?

Kad kažemo spontanu zahvalu kažemo: „Hvala Bogu“, a Isus nas je htio uvesti u svoj odnos s

Bogom i zato nam odmah u usta stavlja Oče. Što nazirem u riječi Otac?

Koliko je moje krsno dostojanstvo biti sin, kći prisutno u mojem svakodnevnom hodu?

Hodam li kao stvor, kao stranac , imam li potrebu dokazivati svoju važnost ili hodam

opušteno u svijesti: „Imam Oca.“ Takva razmišljanja neka se nastave dok čitamo tekst o Bogu

Ocu.

Zato na početak naših razmatranja stavljamo tekstove iz Katekizma katoličke Crkve, a nakon toga ćemo dati razmišljanje jednog teologa, ovog puta p. Zvjezdana Linića. Tako nam i riječ Crkve i riječ iskustva mogu pomoći otkriti i izgraditi svoj odnos s Ocem.

Za lakše razmatranje tekstova o Očenašu predložene su faze Lectio Divina te možeš slijediti upute u pojedinim fazama. (Zahvalni, upotrijebili smo i prilagodili potrebama našeg razmatranja upute u Lectio divina s don Boscom s www.novaeva.com).

1. ZAZIV DUHU SVETOMU

Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razmatranju s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se.

Zazovi Duha Svetoga (svojim riječima ili nekom molitvom Duhu Svetomu) da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu.

ZAZIV DUHA SVETOGA

O dođi, Stvorče, Duše Svet,

pohodi duše vjernika,

Poteci višnjom milosti

U grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,

Blagodat Boga svevišnjeg,

Studenac živi, ljubav, plam

I pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ,

Ti prste desne Očeve,

Od vječnog Oca obećan,

Ti puniš usta besjedom.

Zapali svjetlo u srcu,

Zadahni dušu ljubavlju,

U nemoćima tjelesnim

Potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj

I postojani mir nam daj,

Ispred nas idi, vodi nas,

Da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo

I Krista, Sina njegova,

I u Te, Duha Njihova,

Da vjerujemo sveudilj.

Sva slava Ocu vječnomu

I uskrslomu Sinu Mu,

Sa Tješiteljem Presvetim

Nek bude sad i uvijeke.

Amen!

Pošalji Duha svojega i postat će. Aleluja!

I obnovit ćeš lice zemlje. Aleluja!

Pomolimo se:

Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Zatim sabrano, meditativno izmoli Oče naš.

2. LECTIO

Počni polako i pažljivo čitati predložene tekstove. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu i riječi koju ti trebaš čuti mogu ti pomoći neka pitanja: Što te se posebno dojmilo u tekstu? Koja rečenica, riječ, izraz?“ Fokusiraj se na odabrani detalj. Svakog dana tijekom tjedna u kojem razmatramo, možeš ovaj tekst iznova pročitati i zastati nad nekom novom riječi ili rečenicom i nju razmatrati.

IZ KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE

II. "Oče"

2779 Prije nego učinimo svojim ovaj početni zanos Gospodnje molitve, nije suvišno ponizno očistiti srce od nekih krivih predodžbi "ovoga svijeta". Poniznost čini da uvidimo da "nitko ne pozna Oca doli Sin, i onaj kome Sin hoće objaviti", tj. "maleni" (Mt 11,25 27).

Pročišćavanje srca odnosi se na očinske ili majčinske slike proizašle iz naše osobne i kulturne povijesti, koje utječu na nas odnos prema Bogu. Bog, naš Otac, nadilazi kategorije stvorenog svijeta. U tom području primjenjivati na njega, ili protiv njega, naše predodžbe značilo bi stvaranje idola za klanjanje ili rušenje. Moliti Oca znači ući u njegovo otajstvo, onakvo kakvo jest i kakvo nam je Sin objavio. Izraz Bog-Otac nije nikada nikome bio objavljen. Kad je sâm Mojsije pitao Boga tko je on, čuo je drugo ime.

Nama je ovo ime objavljeno u Sinu, jer ovo ime uključuje novo ime Oca.

2780 Mi možemo zazivati Boga kao "Oca" jer nam je to On po svome Sinu, koji je postao čovjek, objavio i jer nam to objavljuje njegov Duh. Ono što čovjek ne može pojmiti, a niti anđeoske sile prozrijeti, to jest osobni odnos Sina prema Ocu, to Duh Sina objavljuje nama, nama koji vjerujemo da Isus jest Krist, i da smo rođeni od Boga.

2781 Kada molimo Oca, u zajedništvu smo s njim i njegovim Sinom Isusom Kristom. Tada ga poznajemo i priznajemo s uvijek novim udivljenjem. Prva riječ Gospodnje molitve, prije nego zamolba, jest blagoslov klanjanja. Slava je Božja da ga priznajemo "Ocem", pravim Bogom.

Zahvaljujemo mu što nam je objavio svoje ime, dao da to vjerujemo i što se nastanio u nama svojom Prisutnošću.

2782 Možemo se Ocu klanjati jer nas je nanovo rodio za svoj život posinjujući nas u jedinorođenom Sinu kao svoju djecu: Krštenjem nas pridružuje Tijelu svoga Krista, a pomazanjem svoga Duha, koji se od Glave (Krista) izlijeva na udove, čini nas "kristima" (pomazanicima): Doista, Bog koji nas je predodredio za posinstvo, učinio nas je prikladnima za slavno Tijelo Kristovo. Odsada, dakle, su-dionici Krista s pravom se zovete "kristi".

Novi čovjek koji je nanovo rođen i milošću vraćen Bogu svom, ponajprije kaže "Oče" jer je postao sin.

2783 I tako, objavljujući nam Oca, Molitva Gospodnja objavljuje nas nama samima: O,

čovječe, nisi se usuđivao podignuti lice prema nebu, nego si svoj pogled obarao prema zemlji, i iznenada si primio milost Kristovu: oprošteni su ti svi grijesi tvoji. Od zlog sluge postao si dobri sin... Podigni, stoga, oči prema Ocu, koji te je otkupio po svome Sinu i reci: "Oče naš" (...). Ali ne traži sebi nikakvu povlasticu. On je na osobit način Otac samo Krista, dok je svima nama zajednički, jer samo je njega rodio, nas je, naprotiv, stvorio. I ti milošću reci Oče naš, da zaslužiš biti njegov sin.

2784 Taj čisti dar posinjenja zahtijeva s naše strane trajno obraćenje i nov život. Molitva našem Ocu mora u nama stvarati dva temeljna raspoloženja: želju i volju da mu sličimo.

Stvoreni smo na njegovu sliku, milošću nam je vraćena sličnost i mi joj moramo odgovarati.

Moramo imati na pameti i znati: kad Boga zovemo "Oče nas", moramo i živjeti kao sinovi Božji.

Ne možete zvati svojim Ocem Boga svake dobrote, ako vam srce ostane okrutno i neljudsko, jer u tom slučaju nemate više u sebi obilježje dobrote Oca nebeskog.

Treba neprestano promatrati ljepotu Očevu i njom prožimati svoju dušu.

2785 Srce ponizno i pouzdano čini da "postanemo kao djeca" (Mt 18,3) jer se Otac objavljuje "malenima" (Mt 11,25). To je pogled na Boga samoga, veliki oganj ljubavi. Duša tu počiva i uranja u svetu ljubav, te razgovara s Bogom kao sa svojim vlastitim Ocem, sasvim jednostavno, u nježnosti posve osobite pobožnosti.

Oče naš: ovo ime pobuđuje u nama istodobno ljubav, žar u molitvi, (...) a i nadu da ćemo zadobiti ono što molimo. (...) Što može, naime, on odbiti molitvi svoje djece, kad im je već prije dopustio da budu njegova djeca?

Fra Zvjezan Linić:

1.      Bog Otac

Jednom su apostoli vidjeli i čuli Isusa kako moli. To ih je duboko potreslo. Isus je njihov učitelj. Poželjeli su od njega i lekciju o molitvi. Isus je za njih prvenstveno učitelj koji životom poučava. Prva i nezamjenjiva lekcija o molitvi je sigurno najprije on sam, Isus u molitvi, njegova potreba za molitvom, njegov način molitve. Ne razvija velike teorije, nego jednostavno pred njima i s njima moli. Mnogo puta priželjkujem da se na taj način to dragocjeno osnovno vjersko iskustvo prenosi od roditelja na djecu. Vjerujem da nitko ne može bolje naučiti dijete moliti i osjećati potrebu za molitvom kako to može učiniti njegov vlastiti otac ili majka. Isus je ipak apostolima i odgovorio na njihovu molbu. Rekao im je prvu lekciju o molitvi. Nije im toliko htio dati neku formulu, određeni molitveni obrazac, koliko ih je htio ispuniti temeljnim molitvenim stavom i mentalitetom. Zato ih je upozorio da, kad mole, izgovaraju jedinstvenu molitvenu riječ i zaziv: "Oče". Mi bismo na tu riječ odmah znali da slijedi zapravo Očenaš i sve drugo potom. U mehaničkom ponavljanju te i nama poznate molitve kao da i sami zaboravljamo na prvu i najvažniju riječ. To je ime, to je naziv. Bog je Otac. Isus nam želi reći da to shvatimo i pohranimo u svome srcu. Znanstvenjaci će nam govoriti da je nad nama neka tajna sila koja je u svemu što se zbiva u prirodi kroz povijest.

Filozofi će nam govoriti o najvišem i jednom biću. Površni ljudski razgovori katkada se zadovoljavaju zaključkom da ima nešto. Religijski sistemi nam govore o Bogu ili božanstvima. Međutim, sve je to premalo. Isus nam govori o Ocu, o svome Ocu, o našem Ocu. Isus nam donosi Boga blizine i ljubavi. Smijemo mu pristupiti s povjerenjem kojim dijete hrli u naručje svoga roditelja. Smijemo mu tepati kao dijete. Sa svakim Očenašom Isus bi htio da u nama raste taj mentalitet, taj osjećaj djeteta. Bog se kao Otac brine za nas, gleda nas i prati, vodi nas i voli. On ima ruke da nas drži i da se osjećamo sigurni kao dijete u prvim časovima kad se pokušava osoviti na noge. On bdije nad našom kolijevkom dok mirno

spavamo. On nam se smiješi u trenucima kad očekujemo poznato lice i osmijeh dobrodošlice.

Isus je svoj "Oče", svoju molitvu nebeskom Ocu upravljao s takvim djetinjim pouzdanjem.

Isusova je molitva oduševila apostole upravo zato što Isus nije molio kao neki najamnik, daleki vjernik, stranac, nego je molio kao Sin. To je temeljna istina Isusove molitve. Čak su pisci Novoga zavjeta zabilježili i jedno drugo molitveno ime kojim se Isus obraćao nebeskom Ocu, a to je aramejski izričaj "Abba", što bi se prije trebalo prevesti na hrvatski onako kako kod nas dijete tepa svom Ocu, tj. "tata". Isus je doista svom nebeskom Ocu tepao, tj. govorio s povjerenjem, molio srdačno. To znači da je Isusova prva lekcija o molitvi i za nas: kad moliš ne zaboravi da te Bog kao Otac sluša, da te voli i da ti se raduje. Pokušaj već danas, možda već s početkom dana tako smireno i s pouzdanjem izmoliti svoj Očenaš.

3. MEDITATIO

Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja.

Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom.

Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana riječ, izraz, rečenica? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova riječ, rečenica, izraz govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta riječ, rečenica…? Po čemu ti je jedinstvena?“

Predlažemo da je ispišeš i pišeš odgovore, odnosno ovo cjelokupno razmatranje te svjedočenje o njezinom značenju u tvojem životu.

4. ORATIO

Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme razmatranja, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu riječ.

Napiši/zapiši osluškivani odgovor i svoj odgovor - molitvu.

5. KONTEMPLATIO

Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i neuspješnog razmatranja i kontemplacije. Ne činimo to mi, nego Gospodin u nama. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom.

6. ACTIO

Bog nas poziva na zajedništvo s njim, ali nam daje i poslanje. Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge?

Zapiši akciju, apostolat na koji te ovo razmatranje i molitva potaknulo i učini to.