I ovog puta, obogaćeni smo promišljanjima dragog nam fra Zvjezdana
Linića: "Tražimo od Oca na nebesima
da se na zemlji ostvari onaj poredak kakav je u Božjem planu i kako je to
ostvario Isus svojim djelom i životom.
To je izazov. To je prihvaćanje Božjega reda i podlaganje njegovim
zakonima i propisima."
5. OČE NAŠ
Dođi
kraljevstvo tvoje, drugi od sedam zaziva Očenaša. Kako zvuči moj zaziv:
„Dođi!“? Pokušajmo ga izgovoriti naglas i oslušnimo kako zvuči. Jesmo li
zadovoljni načinom na koji ga izgovaramo? Razmisli: što doista mislim i osjećam
i kako se osjećam kad izgovaram taj zaziv? Jesu li tada moje misli, moje srce i
moj jezik u skladu? Razumijem li doista što znači izraz kraljevstvo? A
kraljevstvo Božje? Što bi se promijenilo u mojem životu kad bi ono stvarno
došlo u nj?
U
drugom dijelu slijedi meditacija fra Zvjezdana Linića: 4. Dođi kraljevstvo
Tvoje
Kao
i do sad, razmatrat ćemo prema fazama Lectio divina.
1. ZAZIV DUHU
SVETOMU
Pronađi
prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razmatranju
s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u
molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga (svojim riječima ili nekom molitvom
Duhu Svetomu) da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je vrijeme koje želiš
posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu. Zatim sabrano,
meditativno izmoli Oče naš.
2. LECTIO
Počni
polako i pažljivo čitati predložene tekstove. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti
i slušati u šutnji. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu i riječi koju ti trebaš
čuti mogu ti pomoći neka pitanja: Što te se posebno dojmilo u tekstu? Koja
rečenica, riječ, izraz?“ Fokusiraj se na odabrani detalj. Svakog dana tijekom
tjedna u kojem razmatramo, možeš ovaj tekst iznova pročitati i zastati nad
nekom novom riječi ili rečenicom i nju razmatrati.
IZ KATEKIZMA
KATOLIČKE CRKVE
II. "Dođi
kraljevstvo tvoje"
2816 U Novom zavjetu riječ
"Basileia" može se prevesti "kraljevstvo" (apstraktna
imenica), "kraljevina" (konkretna imenica) ili
"kraljevanje" (pojam djelovanja). Kraljevstvo Božje jest prije nas.
Ono nam se približilo u utjelovljenoj Riječi, naviješteno je u cijelom
Evanđelju, došlo je Kristovom smrću i uskrsnućem. Kraljevstvo Božje dolazi od
svete Večere i u Euharistiji, ono je među nama. Kraljevstvo će doći u slavi,
kad ga Krist preda svom Ocu. Kraljevstvo Božje može označivati i samoga Krista.
Za Njim danomice čeznemo da dođe. Žudimo da Njegov dolazak brzo osvane. Pa kao
što je On sam naše uskrsnuće, jer u Njemu uskrsavamo, tako može biti i Božje
Kraljevstvo, jer ćemo u njemu kraljevati.
2817 Ta čežnja jest "Marana
tha", zov Duha i zaručnice. "Dođi, Gospodine Isuse". I kad nam
ova molitva ne bi nalagala da tražimo dolazak kraljevstva, mi bismo ipak sami
od sebe klicali ovaj poklik žureći se zagrliti predmet naših nadâ. Duše
mučenika, pod oltarom, glasno zazivaju Gospodina: "Ta dokle, Gospodaru
(...), zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na onima 4. Oče naš – Dođi
kraljevstvo tvoje 2 što stanuju na zemlji?" (Otk 6,10). Njima, na kraju
vremenâ, mora biti dosuđena pravda. Požuri, dakle, Gospodine, dolazak tvog
kraljevstva!
2818 U Molitvi Gospodnjoj riječ je
ponajprije o konačnom dolasku Kraljevstva Božjega zajedno s Kristovim
povratkom. No, ta čežnja ne odvraća Crkvu od njenog poslanja na ovom svijetu,
dapače, na nj je potiče. Jer od Duhova dolazak je Kraljevstva djelo Duha
Gospodnjeg, koji "u svijetu djelo njegovo dovršava i vrši svako
posvećenje".
2819 "Kraljevstvo (je) Božje
(...) pravednost, mir i radost u Duhu Svetome" (Rim 14,17). Posljednja
vremena, u kojima jesmo, vremena su izlijevanja Duha Svetog. Otada je
zapodjenut odlučujući boj između "tijela" i Duha. Samo čisto srce
može sa sigurnošću reći: "Dođi kraljevstvo tvoje". Trebalo je biti u
Pavlovoj školi da bi se reklo "Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem
smrtnom tijelu" (Rim 6,12). Onaj koji se čuva čistim u svojim djelima,
mislima i riječima, može reći Bogu: "Dođi kraljevstvo tvoje!".
2820 Razlučivanjem po Duhu, kršćani
moraju razlikovati između rasta kraljevstva Božjega i napretka kulture i
društva u kojima djeluju. To razlikovanje nije odvajanje. Čovjekov poziv na
vječni život ne poništava, nego mu čini zahtjevnijom zadaću da upotrijebi sve
svoje snage i sredstva koja je dobio od Stvoritelja, da u ovom svijetu služi
pravdi i miru.
2821 Ova je prošnja preuzeta i
uslišana u Isusovoj molitvi, koja je prisutna i djelotvorna u Euharistiji; i
donosi plod u novom životu prema blaženstvima.
Fra Zvjezdan Linić:
4. Dođi kraljevstvo Tvoje!
U
nama je prisutna čežnja za vlašću. Mi to u razmišljanju vjernika povezujemo s
iskonskom ohološću koja je usađena u ljudsko srce. Po pradavnom istočnom
grijehu čovjek je podlegao napasti po kojoj je mislio postati kao Bog.
"Bit ćete kao bogovi!", glasila je zmijina zamka prvim ljudima u Raju
zemaljskom, kako nam to slikovito opisuje Biblija. Pokušavam tu napast prereći
nama pristupačnijim rječnikom. Čovjeku je šapnuto kako neće imati iznad sebe
neki veći autoritet i vlast. Bit će sam sebi gospodarom. Moći će sam odlučivati
o svojoj sudbini. Moći će sam sebi određivati što je dobro, a što je zlo. Neće
trebati nikome dugovati zahvalnost za svoj život. Neće trebati Boga iznad sebe.
Sve je to skriveno u toj napasti kojom je đavao pokušao zavesti čovjeka da
poželi biti ono što čovjek nije. Napast je u biti apsurdna. Nema smisla niti je
moguća. Ali čovjek je ograničeno biće. Ne vidi zamku. Sve mu je tako zamamno i
poželjno. A ipak vodi propasti. Čovjek nije postao bogom, već se po grijehu
neposlušnosti osjetio degradiran i u svojem ljudskom biću. Bio je gol, bez
dostojanstva. Kao da se ta priča ponavlja i danas. Nosimo u sebi težnju
otimanja svakom autoritetu. Ne znamo u poniznosti srca prihvatiti Boga kao Oca
i Stvoritelja svega, a to onda znači i kao Gospodara života i moralnoga reda.
Pomišljamo da smijemo misliti svojom glavom, odlučivati prema svojim željama.
Ni ne primjećujemo kako se u ograničenosti našega bića stvara na taj način
velik prostor nereda i nasilja. U odnosu na moralni red jedino je za čovjeka
ispravno i spasonosno ono što je Bog ugradio u njegovo biće, tj. onaj unutarnji
osjećaj po kojem prepoznaje što je dobro a što zlo. Na nama je da slijedimo to
svjetlo i svima će biti dobro. U protivnom postoji opasnost da čovjek postane
tiraninom svome bližnjemu. 4. Oče naš – Dođi kraljevstvo tvoje 3 U iskonskoj
težnji da se jedni drugima nametnemo uvijek je spasonosno slijediti evanđeoske
putove. Isus je u želji da spasi čovjeka ponudio put služenja. Sam je došao
služiti i život svoj dati za braću. Svoje učenike zove na taj isti put. Njihovu
želju za određenim priznanjima i prvim mjestima do kraja će suzbiti gestom
pranja nogu. I mi često molimo u svakodnevnoj molitvi molbu koja glasi:
"Dođi kraljevstvo tvoje!" Ne znam koliko smo svjesni onoga što
izgovaramo. Tražimo od Oca na nebesima da se na zemlji ostvari onaj poredak
kakav je u Božjem planu i kako je to ostvario Isus svojim djelom i životom. To
je izazov. To je prihvaćanje Božjega reda i podlaganje njegovim zakonima i
propisima. To je priznanje da je Bog jedini i vrhovni autoritet našeg života i
ponašanja u tom životu. Time dajemo Bogu prostora u vlastitom srcu. To je
prostor u kojem Bog želi osjetiti da je prihvaćen. Upravo to i molimo molbom za
Božje kraljevstvo. To je svjesno podlaganje Božjoj vlasti, znajući prema objavi
Isusa Krista da je to kraljevstvo istine i dobrote, pravde i svetosti,
kraljevstvo mira i ljubavi. Molimo i danas svoj Očenaš. Molimo iskreno da se u
srcima svih ljudi ostvari Božje kraljevstvo, jer će onda svima nama biti dobro.
3. MEDITATIO
Odabranu
riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj,
dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i
osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u
tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana riječ, izraz, rečenica?
Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova riječ, rečenica, izraz
govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta riječ,
rečenica…? Po čemu ti je jedinstvena?“ Predlažemo da je ispišeš i pišeš
odgovore, odnosno ovo cjelokupno razmatranje te svjedočenje o njezinom značenju
u tvojem životu.
4. ORATIO
Komuniciraj
s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I
predaj Mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme razmatranja, svoje misli, brige,
želje, nadanja. Pitaj Ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti
želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u
tišini. Odgovori molitvom na Njegovu riječ. Napiši/zapiši osluškivani odgovor i
svoj odgovor - molitvu.
5. KONTEMPLATIO
Otpočini
u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini.
U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u
prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i neuspješnog razmatranja i
kontemplacije. Ne činimo to mi, nego Gospodin u nama. Ne sudi uspješnost
molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On
želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom.
6. ACTIO
Bog
nas poziva na zajedništvo s njim, ali nam daje i poslanje. Pretoči u život ono
što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin
danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge? Zapiši akciju, apostolat na
koji te ovo razmatranje i molitva potaknulo i učini to.
Nema komentara:
Objavi komentar