U zazivu: I ne uvedi nas u napast, pred oči nam je stavljeno promišljanje o našoj slobodi. Toliko o njoj sanjamo,
toliko se njome dičimo, želimo je postići, a onda i sačuvati. Naš Otac hoće nas
slobodne. On nas sigurno ne uvodi u napast. To je nemoguće povezati s njegovom
biti. No, što onda molimo u ovom zazivu? Dopustimo Isusu da nas i ovaj put
pouči tijekom naših razmatranja. U drugom dijelu slijedi meditacija fra
Zvjezdana Linića: I ne uvedi nas u napast. Kao i dosad, razmatrat ćemo prema
fazama Lectio divina.
1.
ZAZIV DUHU SVETOMU
Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može
ometati u ovom razmatranju s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si
vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga (svojim
riječima ili nekom molitvom Duhu Svetomu) da ti pomogne osluškivati Božji glas.
Ovo je vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu.
Zatim sabrano, meditativno izmoli Oče naš.
2.
LECTIO
Počni polako i pažljivo čitati predložene tekstove. Bog nas
uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu
i riječi koju ti trebaš čuti mogu ti pomoći neka pitanja: Što te se posebno
dojmilo u tekstu? Koja rečenica, riječ, izraz?“Fokusiraj se na odabrani detalj.
Svakog dana tijekom tjedna u kojem razmatramo, možeš ovaj tekst iznova
pročitati i zastati nad nekom novom riječi ili rečenicom i nju razmatrati.
IZ KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE
VI. "Ne uvedi nas u napast"
2846 Ova prošnja seže u korijen prethodne, jer su naši
grijesi plod pristanka na napast. Molimo našeg Oca da nas u nju ne
"uvede". Teško je grčki izraz prevesti jednom riječju: znači "ne
dopustiti unići u", "ne dopusti da podlegnemo napasti".
"Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga" (Jak
1,13). Naprotiv, želi nas od nje osloboditi. Mi ga molimo da ne dopusti da
krenemo putem koji vodi u grijeh. Uključeni smo u borbu "između tijela i
Duha". Ova prošnja moli Duha razlučivanja i jakosti.
2847 Duh Sveti nam omogućuje razlučivati između kušnje,
nužne za rast unutarnjeg čovjeka, što vodi k "prokušanoj kreposti"
(Rim 5,3-5), i napasti koja vodi u grijeh i smrt. Moramo također razlikovati
što je "biti napastovan" a što je "pristati" na napast.
Konačno, dar razlučivanja razobličuje varku napasti: prividno, njezina je
ponuda "dobra, zamamljiva za oči i poželjna" (Post 3,6) a, u stvari,
plod joj je smrt. Bog ne želi nametnuti dobro, on želi slobodne ljude (...). U
određenom smislu napast je korisna. Nitko osim Boga, čak ni mi sami, ne zna što
je naša duša primila od Boga. To nam otkriva kušnja, i tako nas uči da upoznamo
sami sebe i na taj način, otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da
zahvalimo za dobra koja nam je napast otkrila.
2848 "Ne ući u napast" uključuje odluku srca:
"Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce (...). Nitko ne može
služiti dvojici gospodara" (Mt 6,21.24). "Ako živimo po Duhu, po Duhu
se i ravnajmo" (Gal 5,25). Tim "pristajanjem" uz Duha Svetoga
Otac nam daje snage. "Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta
vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s
kušnjom dati i ishod da možete izdržati" (1 Kor 10,13).
2849 Međutim, ta borba i pobjeda nisu moguće bez molitve.
Svojom je molitvom Isus svladao Napasnika na početku i u završnoj borbi
agonije. Ovom prošnjom našemu Ocu Krist nas sjedinjuje sa svojom borbom i
agonijom. U zajedništvu s njegovom, postojano se naglašava budnost srca.
Budnost je "čuvarica srca". Isus moli Oca da nas "čuva u svom
imenu" (Iv 17,11). Duh Sveti nastoji da nas bez prestanka potiče na tu
budnost. Ova molitva dobiva sav svoj dramatski značaj u odnosu na konačnu
kušnju naše zemaljske borbe; ona moli i ustrajnost do kraja. "Evo dolazim
kao tat. Blažen onaj koji bdije" (Otk16,15).
Fra Zvjezdan Linić: „ I ne uvedi nas u napast“
Bilo bi zanimljivo osluškivati što sve mi ljudi od Boga
tražimo. Naše su molitve odraz naše ljudske situacije, ali i naše ljudske
ograničenosti i slabosti. Zato su naše molitve često nelogične ako ih gledamo
iz određene objektivne, Božje perspektive. Bog, ipak, dopušta da ga sve molimo,
a ostavlja sebi slobodu da nam podijeli ono što nam je najpotrebnije i ono što
je za naše spasenje najvažnije. On to bolje zna nego mi. Ostavimo i mi tu
slobodu Bogu u svim našim molitvama. Isus nam u tome daje primjer kad u
Maslinskom vrtu kao čovjek u znoju i krvi traži da ga mimoiđe gorki kalež muke,
ali nadodaje predano da ipak sve bude kako Bog Otac hoće.
Tim nam je zanimljivija nakana Očenaša koju Isus dariva
svojim apostolima i Crkvi. Molimo od Boga da nas ne uvede u napast. Zapravo ni
ova nakana nema prave logike. Zar nas Bog može uvoditi u napast? Zar je Bogu
stalo do toga da nam postavlja zamke na putu života? To bi bilo nedostojno
Božje ljubavi i ne bi bilo u skladu s onim što znamo o njegovoj silnoj volji da
sve ljude otkupi i spasi. Konačno, poslao je svoga Sina, Isusa, da nas otme
svakoj vlasti zlih utjecaja.
Ono što nas napastuje proistječe iz tri izvora: đavla,
svijeta i tijela. Tu se kriju zamke koje žele zarobiti naše misli, a potom i
naše djelovanje. Nosimo u sebi određene sklonosti na zlo, a sve oko nas često
djeluje negativno na našu volju. Tako nam se u životu gomilaju napasti. Poučeni
Isusovim riječima Očenaša smijemo ovu molbu da nam se ne priušti napast
shvatiti u smislu Isusovih kušnji. Isus je bio napastovan u pustinji. Na djelu
je bio đavao koji želi čovjeka odvratiti od Boga te ga želi navesti da prizna đavolsko
gospodstvo.
Isus se othrvao toj napasti i odagnao Zloga. Međutim, već za
apostole Isus je molio da izdrže u teškim časovima kad ih sotona bude rešetao.
A izgleda da takve kušnje, takve napasti nisu nikada iščezle s lica zemlje,
budući da i danas ima sličnih pokušaja gdje đavao želi za sebe oformiti vojsku
onih koji će ga priznavati za gospodara i koji će djelovati po njegovim
principima. Moramo jako moliti za sebe i ljude oko sebe kako bismo bili
pošteđeni i sačuvani od takvih direktnih napasti. Isusu je u Maslinskom vrtu
Bog poslao anđela tješitelja i hrabritelja. U tim posljednjim časovima i
napastima nije ostao bez pomoći odozgo. Očito je da i nama Bog daje snagu u
borbi protiv napasti. Nismo bespomoćni u odnosu na utjecaj zla. Nosimo u sebi
najprije naravne sposobnosti razlučivanja i odlučivanja, a potom na
raspolaganju imamo milosne darove koje nam je zaslužio Isus svojom mukom, smrću
i uskrsnućem.
Bog nas neće uzeti od ovoga svijeta jer nas je u njega
stavio da ga oplemenimo. Međutim, kako u tom svijetu ima poteškoća i napasti,
mnogo otpora Božjoj ljubavi i načelima Božjega zakona, očito je da trebamo puno
snage da se odupremo svemu onome što nije Božje. Tu nam je Isus obećao da nas
neće ostaviti sirotama. Izbavit će nas od zlih utjecaja svijeta i od Zloga. Dok
danas moliš Očenaš, usudi se moliti s nakanom da i danas u tebi pobijedi milost
Božja.
Fra Zvjezdan Linić
3.
MEDITATIO
Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i
polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim
svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u
dijalog s Bogom.
Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje
odabrana riječ, izraz, rečenica? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku?
Što ova riječ, rečenica, izraz govori meni? Koliku važnost ima danas za moj
život? Zašto baš ta riječ, rečenica…? Po čemu ti je jedinstvena?“ Predlažemo da
je ispišeš i pišeš odgovore, odnosno ovo cjelokupno razmatranje te svjedočenje
o njezinom značenju u tvojem životu.
4.
ORATIO
Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga
znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme
razmatranja, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s
Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na
koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu riječ.
Napiši/zapiši osluškivani odgovor i svoj odgovor - molitvu.
5.
KONTEMPLATIO
Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s
tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo
se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i
neuspješnog razmatranja i kontemplacije. Ne činimo to mi, nego Gospodin u nama.
Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom
srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom.
6.
ACTIO
Bog nas poziva na zajedništvo s njim, ali nam daje i
poslanje. Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku
konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za
druge? Zapiši akciju, apostolat na koji te ovo razmatranje i molitva potaknulo
i učini to.
Nema komentara:
Objavi komentar