Prije svega, moram se
ispričati jer je ovaj susret bio najavljen za sutra i mislim da ste morali
napraviti mnoge promjene, a također ste imali poteškoća s prijevozom. Molim da
mi oprostite.
Nastala je zbrka. Znate
Papa je nepogrešiv kada objavljuje dogmatske sadržaje ex catedra, ali to se
rijetko događa ... Ali i Papa ima pogreške i nepogrešivost nema nikakve veze sa
njegovim pogreškama! A ovaj papa nije jako
sređen i nediscipliniran je. I zato je došlo do ove zbrke. Zato, molim vas da
oprostite. Hvala!
Znam pitanja, napisao
sam govor koji se odnosi na njih, ali kasnije ću se vratiti na nekoliko
pitanja, jer to su stvari koje bih želio naglasiti.
Kao što je predsjednik
(GECC-a Alvaro Martinez op. prev.) rekao, došli ste u Rim na vašu „Ultreju“ - riječ
je to koja znači stari pozdrav hodočasnika u Santiago de Compostela, kojom su
se hrabrili da idu "dalje". To
je za vas istinski susret i okupljanje prijatelja, bratski susret molitve,
slavlja, i izmjena iskustava o kršćanskom životu. Zahvaljujem Vašim predstavnicima koji su me obavijestili o planovima,
problemima i perspektivama vašeg pokreta.
S moje pak strane želio
bih vam uputiti nekoliko poticaja koji mogu biti korisni za vaš duhovni rast i
vaše poslanje u Crkvi i u svijetu.
Vi ste pozvani - niste vi
prvi birali, ne, vi ste bili izabrani, vi ste pozvani omogućiti, da karizma, koju vam je Gospodin povjerio, i koja
stoji na početku kursilja, plodom urodi.
Među skupinom inicijatora ističe se Eduardo Bonnin Aguiló, a zatim
biskup Mallorce, Juan Hervas y Benet. - On je bio hrabar i znao je pratiti rast
Pokreta s očinskom skrbi. U 40. godinama prošlog stoljeća, ti su ljudi, zajedno
s drugim mladim ljudima laicima, osjetili potrebu da dođu do svojih vršnjaka, jer su prepoznali u njima čežnju za
istinom i ljubavlju. Ovi pioniri vašeg pokreta bili su pravi misionari: oni nisu
oklijevali preuzeti inicijativu i približili se
hrabro ljudima koje su sa
suosjećanjem i ljubavlju pratili na njihovom
putu vjere. To je važno: suosjećanje, praćenje.
Jedna stvar koju želim reći o vašem pokretu: Vi niste nastupali prozelitski. To je vrlina.
"Crkva ne raste pomoću prozelitizma
nego svjedočenjem", rekao je Benedikt. I to je doista tako! Vi se
niste služili prozelitizmom. To je milost od Boga. Po uzoru na svoje
prethodnike želite i vi danas
Radosnu vijest Božje ljubavi naviještati
prijateljima, poznanicima, kolegama na studiju i na poslu, tako da i oni mogu iskusiti
beskonačnu ljubav Kristovu koja oslobađa
i mijenja život. Također je potrebno izići van, ići dalje, biti neumoran kako bi se došlo do onih koji su daleko.
A da bi se moglo
drugima pomoći i da bi se moglo rasti u vjeri u kojoj Bog sve bliže dolazi,
mora se sasvim osobno doživjeti dobrotu i nježnost Božju. To iskustvo je
početak puta kojim vi idete. Kada vidite, kada zapazite, gdje se Bog u vašem
životu pokazao tako dobrim, tako nježnim, tako milosrdnim – tada o tome ne možete
šutjeti i to ljudi mogu prihvatiti. Gospodin nas želi susretati, kod nas
stanovati, biti nam prijatelj i brat. On, koji je naš učitelj, koji nam
pokazuje put kojim ići - kako bismo bili
sretni! On ništa za to ne traži, on samo želi da ga prihvatimo. Jer Božja je
ljubav besplatna, ona je čisti dar. I to je važno.
Da bi se moglo
svjedočiti treba se shvatiti da je sve što imamo čisti dar, poklon, milost. A to
se ne kupuje, niti se prodaje! To je jedan put besplatnosti, to se ne može objasniti.
"Ali zašto meni, Gospodine?“ Što da
napravim? Pitamo se ponekad. Odgovor je:
Reci! - Reći drugima ono što je Gospodin meni učinio s toliko nježnosti, s toliko
dobrote, s toliko milosti. To je svjedočanstvo. Prijateljsko svjedočenje
dijaloga među prijateljima.
Susret s Kristom i s
milosrđem Očevim, koje nam on iskazuje, moguć je prije svega
u sakramentima, posebno u euharistiji i sakramentu pomirenja. U svetoj
misi slavimo spomen njegove žrtve: I danas još daje on stvarno svoje tijelo i
prolijeva svoju krv da oslobodi (spasi) čovječanstvo. U Sakramentu pokore prihvaća
nas Isus sa svim našim ograničenjima i
grijesima, da nam podari novo srce, koje je sposobno tako ljubiti kao što i on,
- koji je svoje ljubio do kraja. (usp. Iv.
13, 1) I svaki put kada molimo za oprost, On oprašta,
jer On zna da smo slabi, da smo grešnici. Imamo doktorat u „biti grešnicima.“
Svi!. I On to zna. On nas uvijek prihvaća, s ljubavlju.
Drugi pak put jest
razmišljanje o Riječi Božjoj, pogotovo "lectio divina", čitanje Božje
riječi, čitanje Biblije … Toliko puta sam to savjetovao! - i ja to radim i sada - uvijek u džepu ili
torbici nositi evanđelje u malom formatu.
Kada putujete, kad ste na čekanju kod zubara,
čitati djelić iz Evanđelja, a onda mirno o tome razmišljati. Ta familijarnost s Božjom Riječi približava
nas Gospodinu. I tako možemo čuti Gospodina koji nam pokazuje put kojim smo
trebali ići i koji nas jača s obzirom na neizvjesnosti i teškoće u našim
životima.
Konačno, susrećemo
ljubav Kristovu u Crkvi, koja svjedoči o ljubavi Božjoj u raznim djelima:
Ljubav prema Isusu u djelima milosrđa. Ja vas sada želim nešto pitati: Možete
li nabrojiti sedam tjelesnih djela milosrđa i sedam duhovnih djela milosrđa? Usudimo
li se? Neka dignu ruku koji ne znaju. (Mnogi podignuše ruke) I vi biskupi? (
jedan podigne ruku) ... To je posao za sve vas – i za biskupe. Važno je da
pročitate, koja su tjelesna djela milosrđa. Ima ih sedam ... a duhovnih također
sedam. To je zadatak za domaću zadaću:
istražiti ih i studirati. Zašto?
Kako bi ih provodili u praksi. Sve u Crkvi ima za cilj ljudima omogućiti beskrajno milosrđe Božje rukom opipati. Neki misle: "Ne, Bog je daleko. Doći ću
u pakao, toliko sam toga upropastio. Ja sam napravio tako mnogo lošega.
"Ali kad si već učinio, On će biti vrlo sretan i slavit će gozbu, ako mu
se približiš i moliš ga za oproštenje. A u to trebate uvjeriti i prijatelje, u Kursilju.
Jer – istina je da Bog slavi gozbu –
blagdan! Bog slavi gozbu! I neki će biti
ljubomorni: Sjećate li se starijeg sina tog milosrdnog Oca (usp Lk 15,11 -
32.). Otac je slavio gozbu, zbog drugog sina, koji je uzeo sav novac, kojeg je
potratio za užitke i vraća se s ničim...
DA on slavi gozbu. To je čudesna stvarnost našeg Boga! Da slavi kad mu se vrati
veliki grešnik! To je dobro!
Metoda naviještanja u
kursilju nastala je upravo iz ove goruće
želje za prijateljstvom s Bogom, iz koje izvire prijateljstvo s braćom i
sestrama. Od početka smo shvatili da je
samo u autentičnim prijateljskim odnosima moguće ljude pripremiti i
pratiti ih na njihovom putu, na putu koji počinje s obraćenjem, a koji onda
otkriva ljepotu života u Božjoj milosti i na kraju dovodi do radosti da se u
svakodnevnom životu bude apostolom. I tako, od tog vremena, pomoglo se tisućama ljudi širom svijeta da rastu u
duhovnom životu. U današnjem svijetu anonimnosti i izolacije u našim gradovima
napose, jako je važna atmosfera u kojoj se čovjek osjeća pozvan, atmosfera
obiteljska i ljudska koju vi nudite na vašim susretima u grupi. Tu se postaje
prijateljem. Može nekad nastati problem! Ma, problema će uvijek biti. Ali, to
je potrebno da bi se u prijateljstvu raslo. "Ali Oče, ako raste
prijateljstvo, rastu i svađe i ljubomora i zavist raste ..." Što je Gospodin rekao? Kad
đavao sije kukolj, neslogu, zavist,
pusti - neka rastu. Vi pomažite dobrom
zrnju, prijateljstvu, da oni rastu. I
korov će biti spaljen i žito u žetvi će dati plod u svoje vrijeme. Zato vas molim da uvijek održavate klimu prijateljstva i bratstva, klimu u kojoj se svakog tjedna moli i
izmjenjuju iskustva o uspjesima i neuspjesima u apostolatu.
Sjećam se žene koja je
došla iz ateističke obitelji i sama je bila ateist. Ne agnostik, nego ateist.
No, to je dobra žena, žena koja je stručnjak u svojoj profesiji, u braku, s
djecom, ali bez vjere. Jednu od njezinih kćeri je Isus Krist susreo, ili bolje
rečeno Isus ju je pronašao. Ona doživljava obraćenje i potom živi kršćanski
život. Majka poštuje njen izbor: "Izbor je na tebi, kćeri. Idi svojim
putem. Ja ne vjerujem u to, ali ti idi dalje". Onda je prošlo godina, kći postaje
vrlo pobožna, mogu reći borbena katolikinja. - Ne sviđa mi se ta riječ, ali
neka to bude radi boljeg razumijevanja.
Kad je majka imala više od 80 godina, razboljela se, bila je već blizu smrti,
ali potpuno svjesna. Dan prije smrti, dok je kći bila s njom, ona ju upita:
"Hajde, reci mi – a da ju to zbog poštovanja nije nikad pitala - što
osjećaš kad se moliš?" A kći koja
je također majku respektirala, reče da govori s Bogom, s Bogom ... Tako je
počeo razgovor o ovoj temi, jednostavno, tiho. Potom su razgovarali o nečemu
drugom, a onda se vratile na to ... Konačno reče majka:: "Ali ti si vrlo sretna s tim što si otkrila u vjeri“
"Da, jer ja, mama, vjerujem u Isusa. Vjerujem da nas Isus voli!“ „Kako jako bih željela da isto osjećamo."
Onda kćer skupi hrabrosti i reče: „Reci mi, mama“, - skupi kćer hrabrosti i upita: „ - Bi li ti to htjela?" „Da! Ali prekasno je…“
"Nikada, mama, nije kasno. Želiš li da te krstim? "A majka reče
"Da!". Kći se nije usudila nazvati svećenika, da se majka ne
prestraši. Krstila je majku, a dva sata kasnije je pala u komu i u ponoć je
umrla. To su čudesna Božja djela, za blizinu, za služenje. Ovo nije prozelitizam.
Ova kći nije djelovala prozelitski.
Poznajem dobro tu osobu, došla je k meni
da mi kaže što je učinila, bojeći se da nije nešto krivo učinila. "Ne, dobro
si učinila. Pomogla si svojoj majci doći
u raj!“ Međutim, to uključuje strpljenje. To zahtijeva strpljenje. Prozelitizam
nije strpljiv! "Čitaj to, učini to, idi tamo, pa onamo" ... Ne! Ne!
Prijateljstvo! I sijati, u prijateljstvu. A to sijanje u prijateljstvu može
biti vrlo zamorno.
Važno da u susrete male
grupe uključite i one momente koji omogućuju
otvaranje i za šire društvene i crkvene dimenzije, kao i one koji su
prošli tečaj, a nisu nigdje u grupi, ali i one koji su još daleko od Crkve.
Crkva je u stvari majka sa otvorenim srcem koja nas sada poziva da usporimo
korak i odreknemo se žurbe, kako bismo mogli pratiti one koji su ostali na rubu
puta. ( Evangelii gaudium 46)
Lijepo je pomoći svima,
da žive svoju vjeru, napose onima kojima to teže ide. Pomoći i uvijek ostati u
kontaktu s majkom Crkvom, s velikom obitelji – koja je Crkva, naša sveta majka
Crkva.
Proteklih godina bilo
je u Argentini problema, onih vanjskih. Ljudi više nemaju ni subote ni nedjelje
slobodne, pa si teško mogu priuštiti prisustvovati kursilju tri dana. Onda se pokušalo vlastitu
karizmu prilagoditi situaciji. Što činiti – pitalo se? A kako su to činili
kršćani u vrijeme nacionalsocijalizma i komunizma? Pokušali su kateheze
načiniti na drugi način, u drugo vrijeme, mise držali u tajnosti.. Ja ne znam.
Tražite modalitete koji omogućuju da s vašom karizmom idete dalje. To je važno.
Ne dopustiti da vas vanjski uvjeti blokiraju.
Potičem vas da idete “uvijek
naprijed“ vjerni vašoj karizmi! I da zauzetost i žar održite živim, da vatra Duha
koja uvijek Kristove učenike tjera dalje, dohvati one koji su daleko, bez prozelitizma,
ali napuštajući svoje udobnosti i
imajući hrabrosti doći do svih koji su na rubu, a trebaju svjetlo evanđelja.
"(ibid., 20).
Čuli ste, već sam
nekoliko puta rekao: u velikim gradovima, kršćanskim gradovima, čak i u
kršćanskim obiteljima, postoje djeca koja se ne znaju prekrižiti. Ovo okretanje
poganstvu nas poziva: činite nešto za evangelizaciju. Duh nas potiče da izađemo
iz vlastite udobnosti. Kako je lijepo navijestiti svima Božju ljubav koja
spašava i daje smisao našem životu! I muškarcima i ženama danas pomoći otkriti
ljepotu vjere i života u milosti i kako ga živjeti u Crkvi, našoj Majci.
Postoje kršćanske i katoličke zajednice – ima ih – u kojima se ne govori o
milosti života, u kojima se ne govori o ljepoti toga da Trojstvo u nama
prebiva, o prisutnosti živoga Boga u nama. Vaš zadatak je da idete i da širite
tu dobru vijest: Bog prebiva u nama,
Bog je u nama. To je milost! Muškarcima i ženama današnjice otkriti ljepotu
vjere i života milosti. I uspjet ćete u zadatku da radost evanđelja donesete
svima, ako ste spremni učiti, uz vodstvo Svete Majke Crkve, koja je uvijek u
potrazi za dobrobiti sve njene djece; ako ste u skladu sa svojim pastirima i s njima
ujedinjeni.
Na vašem putu i u vašem
apostolatu neka vas prati djevica Marija, majka Božje milosti.
Prije nego što vam dadnem blagoslov, želim pogledati na vaša
pitanja, postoji li nešto što nisam rekao.
Kako se pouzdati u Duha
Svetoga tako snažno da bi se usudili navijestiti milosrđe Božje i tamo, gdje se
ono ni ne traži?
"Ali
ako se ne pouzdate u Duha Svetoga, onda možete ići kući !
A onda ćete morati pronaći jaču agnostičku, jaču ideoleošku religiju. Isus nam
je rekao: "Neću vas ostaviti same. Poslat ću vam Duha! A što čini Duh? Dvije stvari. On nas
podsjeća što je Isus naučavao i on nas uči ono što trebamo učiniti. A to
povjerenje čini iznenađenja. Znati – kada je to Duh koji nas tjera. Rado se
sjetim Filipa, kako mu Duh govori:
"Idi po tom putu", putu prema
Gazi (Dj 8, 26-40). I on ide. Tada ugleda kočiju, a u njoj ministar ekonomije
iz Etiopije, zemlje kraljice Kandakee, čita odlomak iz Izaije... On započinje dijalog:
"Objasnite mi to ...". I onda kada dođu do vode, moli ovaj Filipa da
ga krsti. Duh te vodi. To je stvarno Duh. Pouzdaj se u njega. Razmislite o
Filipu, sjetite se mnogih, mnogih koji vjeruju u Duha. Lijepo je pročitati u Djelima
apostolskim nakon Duhova što je Duh sve učinio! Kakve velike stvari! I pouzdati
se.
"U svakom se
pokretu može osjetiti dvostruki proces: ostati vjeran početnoj karizmi ili
nešto promijeniti i uvesti novine – kako bi se na situaciju moglo reagirati
i promijeniti je"? A pitanje je:
"Kako ta dva napona pomiriti? Kako razlikovati novine na koje nas Duh
nadahnjuje od onih koje nas udaljuju od karizme? Kako prepoznati da je vjernost
početnoj karizmi više ukočenost nego li
vjernost Duhu Svetomu? To je važno. Razumjeti
i razlikovati. "Ne vjerujte, draga braćo i sestre, svakom duhu", kaže
apostol. Spoznati kada je neko nadahnuće u skladu s početnom karizmom, a kada
nije.
Taj proces vodi nas u
druge situacije k drugim kulturama u koje se početna karizma treba presaditi.
Ali ne izdati! (U talijanskom dosjetka: tradotto/tradito). Karizma mora opstati,
ali presađena! „Neki kažu: ja ne želim imati problema pa ostajem kod početne
karizme.“ Onda ćeš imati lijepu izložbu, muzej. Tada ćeš iz svoga pokreta
napraviti muzej stvari koje danas više nikome ne koriste. Svaka karizma je
pozvana rasti. Zašto? Jer u sebi nosi Duha Svetoga. I Duh Sveti daje rasti.
Svaka karizma mora se s drugim kulturama suočiti, izložiti se drugačijem načinu
mišljenja i suočiti se s drugim vrijednostima. I što se događa? Daje se nositi
naprijed Duhom Svetim. Ovdje moram učiniti to, tamo ono. I kako ću to učiniti?
Moli! Molitva: bez molitve nijedan pokret ne može naprijed ići. Nijedan!
Zahvaljujem još
jedanput za susret, zahvaljujem vam za sve što u Crkvi činite, što je tako
lijepo. Pomažete da se Isusa susretne, pomažete razumjeti kako je lijepo
živjeti u milosti Božjoj. To je lijepo! Ja vam jako zahvaljujem i molim vas da
i vi za mene molite. Za mene molite da i Papa ostane vjeran Duhu Svetom.
A sada ću vam dati
blagoslov, ali prije toga pomolimo se zajednički našoj Majci: Zdravo Marijo…
Slijedi blagoslov.
I ne zaboravite sedam
tjelesnih i sedam duhovnih djela milosrđa naučiti.
Nema komentara:
Objavi komentar