U sedmoj
meditaciji je promišljanje o zazivu "I dok danas budeš izricao svoj
Očenaš, misli na sve one koje ti omogućuju da svakog dana nahraniš svoje
tijelo. Neka nam u ovom promišljanju budu od koristi smjernice našeg vlč.
Andrije, a misli fra Zvjezdana budu poticaj na dublje promišljanje po ovom
zazivu.
7. OČE NAŠ
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
četvrti je od sedam zaziva Očenaša. Kao da prelazimo s nebeskoga na zemaljsko,
s Oca na nas. No, da li stvarno na zemaljsko i na sebe? Razmislimo: što ja
doista mislim dok molim ovaj zaziv? Što bih ja sve stavio u izraz kruh
naš svagdanji? A što stavljam u prinosu kruha u sv.
misi? Molim li doista samo ovozemaljski kruh, za ovozemaljske potrebe ili je
Isus u tu prošnju stavio mnogo više i mnogo bolje? Razmišljajmo: Što Isus misli
dok moli Kruh naš svagdanji daj nam danas?
U drugom dijelu slijedi
meditacija fra Zvjezdana Linića: 6.Kruh naš svagdanji.
Kao i dosad, razmatrat
ćemo prema fazama Lectio divina.
1. ZAZIV DUHU SVETOMU
Pronađi prikladno mjesto i vrijeme.
Isključi sve što te može ometati u ovom razmatranju s Bogom. Ugodno se smjesti
i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se.
Zazovi Duha Svetoga (svojim riječima
ili nekom molitvom Duhu Svetomu) da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je
vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu. Zatim
sabrano, meditativno izmoli Očenaš.
2. LECTIO
Počni polako i pažljivo čitati
predložene tekstove. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. U
otkrivanju Božjeg glasa u tekstu i riječi koju ti trebaš čuti mogu ti pomoći
neka pitanja: što te se posebno dojmilo u tekstu? Koja rečenica, riječ, izraz? “Fokusiraj se na
odabrani detalj. Svakog dana tijekom tjedna u kojem razmatramo, možeš ovaj
tekst iznova pročitati i zastati nad nekom novom riječi ili rečenicom i nju
razmatrati.
IZ
KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE
IV.
"Kruh naš svagdanji daj nam danas"
2828 "Daj
nam":
lijepo je ovo povjerenje djece koja sve očekuju od Oca. "On daje da sunce
njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima"
(Mt 5,45), i sve živo "hrani na
vrijeme" (Ps 104,27).
Isus nas uči ovoj molitvi koja, u stvari, našeg Oca slavi, jer ona priznaje
koliko je On dobar iznad svake dobrote.
2829 "Daj
nam" izraz je i saveza: mi smo njegovi, a on je naš, i za nas. No ovim
"naš" priznajemo ga i kao Oca svih ljudi te ga, solidarni s njihovim
potrebama i patnjama, molimo za sve.
2830 "Kruh
naš".
Otac koji nam daruje život ne može nam ne dati za život potrebnu hranu i sva
"odgovarajuća" stvarna i duhovna dobra. U Govoru na gori Isus
naglašava to sinovsko pouzdanje, koje surađuje s providnošću Oca našega. On nas
ne poziva na pasivnost, nego nas hoće osloboditi svakoga tjeskobna nemira i
svake zabrinutosti. Takvo je sinovsko predanje djece Božje.
Onima koji traže
Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost On obećaje dati sve drugo kao dodatak.
Sve, naime, pripada Bogu, i onomu koji ima Boga ništa ne nedostaje, ako on sâm
ne nedostaje Bogu.
2831 No,
činjenica da ima onih koji zbog nedostatka kruha gladuju, otkriva drugu dubinu
ove prošnje. Drama gladi u svijetu poziva kršćane, koji mole u istini, na
djelatnu odgovornost prema braći, i to kako osobnim ponašanjem, tako i
solidarnošću sa cijelom ljudskom obitelji. Ova se prošnja Gospodnje molitve ne
da odvojiti od prispodoba o siromašnom Lazaru i o posljednjem sudu. 2832 Kao
kvasac u tijestu, novost Kraljevstva mora Duhom Kristovim uzdignuti zemlju. I
mora se očitovati uspostavom pravde u osobnim, društvenim, gospodarskim i
međunarodnim odnosima; i ne smije se zaboraviti da nema pravedna ustroja bez
ljudi koji hoće biti pravedni.
2833 Riječ
je o "našem" kruhu, "jednomu" za "mnoge".
Siromaštvo prema blaženstvima jest krepost sudijeljenja: poziva na zajedništvo
i dijeljenje tvarnih i duhovnih dobara, ne prisilom, nego iz ljubavi, da obilje
jednih namiri oskudicu drugih.
2834 "Moli
i radi". "Treba moliti kao da sve ovisi o Bogu, a raditi kao da sve
ovisi o nama". I kad smo uradili svoj posao, hrana ostaje dar Oca našega:
potrebno je za nju moliti i zahvaljivati. To je i smisao blagoslova stola u
kršćanskoj obitelji.
2835 Ova
prošnja, i odgovornost koju uključuje, vrijedi za još jednu glad od koje ljudi
trpe: "Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta" (Pnz 8,3; Mt 4,4), a to je
glad njegove Riječi i njegova Daha.
Kršćani moraju uložiti
sve svoje sile da "siromasima navijeste Evanđelje".
Postoji glad na zemlji,
"ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi
Gospodnje" (Am
8,11).
Zato, izrazito kršćanski smisao četvrte prošnje odnosi se na Kruh Života:
prihvaćanje Riječi Božje vjerom, primanje Tijela Kristova u Euharistiji.
2836 "Danas"
je također izraz povjerenja. Gospodin nas tome uči, nije plod našeg
izmišljanja: Budući da se prije svega tiče njegove Rijeci i Tijela njegova
Sina, "danas" nije samo ono našega smrtnog vremena, nego je Božje
Danas. Ako svaki dan primaš kruh, za tebe je svaki dan danas. Ako je Krist tvoj
danas, on za tebe uskrišava svaki dan. Kako to? "Ti si sin moj, danas te
rodih" (Ps 2,7).
Danas, to jest, kada
Krist uskrišava.
2837 "Svagdanji".
Ova riječ, grčki epiousios,
ne nalazi se ni na jednom drugom mjestu Novog zavjeta. Uzeta u vremenskom
značenju, pedagoški podvlači ono "danas", da nas utvrdi u povjerenju
"bez ograde". Uzeta u kvalitetnom značenju kazuje ono što je nužno za
život, i u širem smislu, svako dobro dovoljno za opstanak. Uzeta u doslovnom
smislu (epiousios: nadsušni, nadnaravni)
riječ neposredno znači Kruh Života, Tijelo Kristovo, "lijek
besmrtnosti" bez kojega nemamo života u sebi. Konačno, nadovezano na
prethodno, očevidno je nebesko značenje: "ovaj Dan" jest dan
Gospodnji, dan Gozbe u kraljevstvu, anticipirane u Euharistiji, koja je
predokus Kraljevstva koje dolazi. I zato je prikladno da se euharistijsko
bogoslužje slavi "svaki dan". Euharistija je kruh naš svagdanji.
Osobita krepost ove božanske hrane jest njena ujedinjujuća snaga: ona nas
ujedinjuje sa Spasiteljevim tijelom i čini nas njegovim udovima, da bismo mi
postali ono što primamo. (...) Ovaj kruh svagdanji su i čitanja koja svaki dan
slušate u Crkvi, u himnima koji se pjevaju i koje pjevate. Sve nam je ovo nužno
na našem zemaljskom hodočašću.
Nebeski nas Otac potiče
da, kao djeca neba, molimo (za) Kruh nebeski. Krist"sâm je taj kruh,
posijan u Djevicu, uzrastao u tijelu, oblikovan u muci, ispečen u peći groba,
čuvan u Crkvi, donesen na oltare, svaki dan daje vjernicima nebesku
hranu".
Fra
Zvjezdan Linić: 6. Kruh naš svagdanji daj nam danas
Isus
svoje učenike, a potom i nas, hrabri da smijemo nebeskog Oca moliti i za naš
svagdanji kruh. Kao da nas želi prizemljiti i povezati naše molitveno uzdignuće
s potrebama tijela, potrebama svakodnevnog života.
Molimo
za kruh svagdanji. Čovjek se grčevito bori za kruh. Znajmo i moliti za taj
kruh. Ljudi idu svijetom da zarade za koricu kruha. Otac obitelji radi kako bi
osigurao kruh svojima u kući. Sve su to naše redovite ljudske situacije u
kojima osjećamo potrebu za sigurnijim i mekšim kruhom, za boljim i stabilnijim
životnim standardom. U tom kruhu za koji se borimo i oko kojeg se mučimo je i
sve ono drugo što nam je potrebno za život. Tu spada i pristojan stan i odjeća
koju nosimo. U taj kruh spada i kutak gdje se možemo odmoriti i vrijeme
godišnjeg odmora.
Međutim,
na osobit način potrebni su nam ljudi, osobe, bića koja znaju ljubiti. Drage
osobe u našoj blizini su kao kruh. Riječ prijatelja je dragocjena i može
nahraniti dušu, a onda i pridignuti tijelo bolje od materijalne sigurnosti i
punog stola. Svakog dana trebamo hranu, ali isto tako i ljubav, prijateljstvo,
lijepu riječ, mir duše, osmijeh djeteta. To sve i mnogo drugog potrebnije nam
je od korice kruha. Zato je i to naš kruh svagdanji.
Dok molimo Očenaš,
molimo i da nam svega toga ne ponestane. Zapravo pritom molimo da nam Bog
pomogne kako bismo obilovali u duhovnim dobrima, te nam kruh na stolu ne bi bio
gorak i tvrd.
Takvu
hranu očekujemo od Boga koji je Otac. On daje da kiša pada i sunce grije ovu
zemlju. On daje ovoj zemlji plodnost te niče potrebna hrana. On je napučio ovu
zemlju svime što nam je potrebno za tjelesno uzdržavanje. Jednako tako on je
ljudima darovao srce otvoreno za ljubav. On je u čovjeka usadio čežnju za
drugim bićem, potrebu za ljubavlju, tj. ljubiti i biti ljubljen. Sve to čovjeka
čini čovjekom. Sve je to dio naše svakodnevne potrebe, našeg svagdanjeg kruha.
Bože, Oče, koji
želiš da budemo sretni, daj nam dovoljno hrane za tijelo, ali ne uskrati nam
onu hranu duše i srca bez koje ne bismo mogli nikada biti sretni! I dok danas
budeš izricao svoj Očenaš, misli na sve one koji ti omogućuju da svakog dana
nahraniš svoje tijelo. Moli i za one koji su ti darovani da obogate tvoj život
i bez kojih više svoj život ne bi mogao zamisliti. Ali na osobit način moli da
i ti budeš kao kruh koji se daje, da i ti mogneš biti nekome dar neba,
svagdanja hrana koja grije srce i dušu. Moli da Bog i po tebi i preko tebe
nahrani one koji su gladni riječi, gladni srca.
3. MEDITATIO
Odabranu riječ ili rečenicu polako
usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s
tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje
poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka
te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana riječ, izraz,
rečenica? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova riječ,
rečenica, izraz govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš
ta riječ, rečenica…? Po čemu ti je jedinstvena?“
Predlažemo da je ispišeš i pišeš
odgovore, odnosno ovo cjelokupno razmatranje te svjedočenje o njezinom značenju
u tvojem životu.
4. ORATIO
Komuniciraj
s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I
predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme razmatranja, svoje misli, brige,
želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti
želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u
tišini. Odgovori molitvom na Njegovu riječ.
Napiši/zapiši osluškivani odgovor i svoj odgovor - molitvu.
5. KONTEMPLATIO
Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se
u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo
od aktivizma i učimo se jednostavno biti u
prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i neuspješnog
razmatranja i kontemplacije. Ne činimo to mi, nego Gospodin u nama. Ne sudi
uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu
onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom.
6. ACTIO
Bog nas poziva na zajedništvo s
njim, ali nam daje i poslanje. Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u
molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš
postati Božji dar za druge?
Zapiši akciju, apostolat na koji te
ovo razmatranje i molitva potaknulo i učini to.
Nema komentara:
Objavi komentar