Križni put

KRIŽNI PUT

Krist je za tebe trpio. Ako si u čemu zakazao, otvori svoje srce nadi. Ako nisi previše zatajio, zahvali to Kristu. Ako se osjećaš ubogim i jadnim, Križni put ti kaže: „Ova te je patnja otkupila“. Ako uviđaš svoju nemoć i osjećaš se slabim, ne zaboravi da je Krist postao nejak da bi ti u njemu postao snažan. Ako u tebi ima vjere, uvidjet ćeš da je Krist učinio sve za tebe. Ako nemaš vjere, zadivit ćeš se koliko je jedan čovjek pretrpio za svoj ideal.

Krist nije prestao trpjeti. Ljudi oko nas, koji neprestano trpe i umiru, još su uvijek On koji se u njima prikazuje svom Ocu za spasenje svijeta. Križni je put životni put; pravi kršćanin to ne smije zaboraviti.

PRVA POSTAJA

Isusa osuđuju na smrt

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Gospodine, htio bih šutjeti; Ti nisi previše govorio. Ti si se i previše borio. Nisi bio razborit, pretjerao si, zato je do toga i moralo doći. Poštene si ljude nazivao zmijskim leglom, rekao si im da im je srce mrkli grob s lijepom vanjštinom, grlio si gnojne gubavce, nisi se stidio zapodjeti razgovor s prostim strancima, jeo si s javnim grešnicima i rekao da će uličarke biti prve u raju. Našao si ljubavi za siromašne, za bolesne. Nisi se obazirao na obredne propise, htio si Zakon svesti na jednu zapovijed, na ljubav. Sada Ti se to osvećuje. Poduzeli su korake protiv Tebe, prokazali su Te, postupak će brzo slijediti.

S:

Gospodine, znam da ću i ja biti osuđen, kad pokušam samo malo živjeti kao Ti. Jedni se podsmjehuju, drugi se na moj račun zabavljaju, one spopada bijes, a mnogi od mojih prijatelja dotjerali su već dotle da me izdaju. Šapću mi: samo polako, ne treba sve tako doslovno shvaćati, s jačim je pametnije pregovarati … A ipak, Gospodine, znam Ti si u pravu. Pomozi mi u borbi, pomozi mi u riječi, pomozi mi po Evanđelju živjeti. Do kraja, do ludosti, do ludosti križa.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

DRUGA POSTAJA

Isus uzima križ na svoja ramena

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:	Gospodine, tu je Tvoj križ. Zar je taj križ zaista Tvoj? Ne, nego naš. Došao si potražiti naše. Kroz sav svoj život, cijelim putem nosio si grijehe svega svijeta, jedan za drugim. Hajde sada. Sagni se i trpi. Kreni, križ se mora nositi. Gospodine, Ti hodaš šutke; istina je, dakle, da postoji vrijeme riječi i vrijeme šutnje?
S:	Gospodine, pomozi mi da shvatim da i najplemenitije djelo nije ništa ako ono u isto vrijeme nije šutljivo spašavanje.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

TREĆA POSTAJA

Isus pada prvi put pod križem

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:	Pao je. Nekoliko časaka je teturao kao pijan, a onda se stropoštao. Bog leži u prašini. Gospodine, tako i ja, slijedeći Tebe, imao puno pouzdanja na putu, a gle, već sam pao.
S:	Gospodine, ne daj da samo zalutam među njima i ostanem. Pomaži mi da izbjegnem te zbunjujuće propuste. Oni me čine tupim i praznim daleko od Tvog radilišta na kojem svijet izgrađuješ.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

ČETVRTA POSTAJA

Isus susreće svoju majku

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Gospodine, gorko me potresa žalost Tvoje Majke. Ona slijedi Tebe, slijedi čovječanstvo na njegovom križnom putu. Ide s mnoštvom, bezimeno, ali s Tebe ne skida očiju. Nije joj promakao ni jedan Tvoj uzdah, ni jedan Tvoj pad, ni jedna Tvoja rana. Poznaje Tvoje patnje, trpi Tvoje muke, makar Ti se nije primakla, makar Te nije dotakla, makar Ti nije riječi rekla. Spasi s njom, Gospodine, cijeli svijet!

S:

Pomozi mi da izmijenim ljudima njihove želje, da upoznam njihove muke i grijehe. Ne daj da ikada okrenem oči, da ikada zatvorim srce, pa dok tako spoznajem muke ovoga svijeta, trpim i spasavam kao Marija, Tvoja Majka.

Zdravo Marijo...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

PETA POSTAJA

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Išao je pokraj puta. Trebali su ga. Baš im je dobro došao taj neznanac. Gospodine, Ti primaš pomoć. Ali u svojoj iscrpljenosti i poniženju nisi tražio dokaz ljubavi nekog velikodušnog prijatelja. Primaš pomoć uplašenog čovjeka koga su na to prisilili. Svemogući Gospodine, Tebi pomaže slabi čovjek. Gospodine, htio si da Ti čovjek bude potreban. I meni su, Gospodine, drugi potrebni. Čovjekov je put previše težak, a da bi ga sam mogao prevaliti. A ja otklanjam svaku ruku koja mi se pruža. Sam bih htio raditi, sam bih se htio boriti, sam bih htio uspjeti. Premda uza me idu: prijatelj, supruga, brat, susjed, drug na poslu. Gospodine, Ti si ih postavio na to mjesto, samo ih ja prečesto previdim. A ipak – tek ćemo zajednički spasiti svijet.

S:

Gospodine, daj mi da otkrijem svakog Šimuna na svojem životnom putu i da ga radosno primim.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

ŠESTA POSTAJA

Veronika pruža Isusu rubac

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Gospodine, ona je dugo promatrala. Trpjela je s Tvojim mukama. A kad više nije mogla izdržati, progurala se između vojnika i nekim lanenim rupcem obrisala Tvoje lice. Jesu li ostali krvavi tragovi na njezinu platnu? Možda. U njezinom srcu sigurno. Gospodine, ja bih Te morao dugo promatrati, tako jednostavno i priprosto, kao što se mali brat divi i ljubi starijeg brata. Želim Ti biti sličan i zbog toga trebam Te, prije svega, promatrati. Ako Ti je po volji, htio bih donekle biti kao Ti, jer prijatelj koji voli svog prijatelja, postaje s njime jedna duša. A tako sam često, Gospodine, bezobzirno kraj Tebe prolazio ili se dosađivao, dok sam Te gledao. Zato i pružam drugima Tvoju izobličenu sliku. Oprosti mojem zamućenom pogledu: nisu u njemu mogli vidjeti Tvoje svjetlo.

S:

Oprosti mojem razmaženom tijelu: nisu u njemu mogli otkriti Tvoju prisutnost. Oprosti mojem pokvarenom srcu: nisu u njemu mogli sresti Tvoju ljubav. Ipak, Gospodine, unatoč svemu, dođi k meni. Moja su vrata otvorena.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

SEDMA POSTAJA

Isus pada drugi put pod križem

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Gospodine, više se ne može. Opet si pao na tlo. Ovoga puta tome nije uzrok samo teret križa, nego i prevelik umor, potpuna iscrpljenost. Gospodine, moji su grijesi potpuno uspavali moju savjest. Tako se brzo privikavam na zlo: gdje je moja plemenitost, vjernost, prava razboritost? Umrtvio mi se pogled i ne primjećujem više zapreke, ne gledam više bližnje na svom putu. Otupjele su moje uši, pa ne čujem više ljudske vapaje. Opet sam na tlu, ležim sam, postrance i daleko od puta koji si mi zacrtao.

S:

Molim te, Gospodine, obnovi i pomladi moja nastojanja, sačuvaj me od navika koje uspavljuju i ubijaju.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

OSMA POSTAJA

Isus tješi zaplakane žene

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

One plaču i uzdišu. Razumljivo je to. Ništa drugo i nisu mogle, kad su vidjele u kakvom se stanju nalaziš. Bespomoćne su i ništa ne mogu za Te učiniti. Jedino plaču, iz samilosti. Gospodine, Ti si ih ugledao, čuo i rekao: „Plačite najprije nad svojim grijesima!“ Smatrao sam, Gospodine, da je dovoljno suosjećati s Tvojim mukama cijelog svijeta. Ali plakati nad svojim vlastitim grijesima – to je nešto drugo. Ja radije tugujem zbog tuđih. To je lakše. Mnoge krivce nalazim među njima: politiku, ekonomiju, sirotinjske stanove, alkohol, televiziju, posao, ljude koji ljenčare, župnika koji ništa ne razumje, kršćane … i mnoge druge, Gospodine, mnoge druge.

S:

Gospodine, daj mi da shvatim da sam griješnik.

Zdravo Marijo ...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

DEVETA POSTAJA

Isus pada treći put pod križem

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Još jedanput. Vojnici su ga mogli udarati do mile volje, on više nije mogao dalje. Gospodine, jesi li mrtav? Ne, ali snage su na kraju, čas je strašne smrtne borbe. Ali i to je bilo previše. Još je samo jedno važno, Gospodine, križ, znak tvoje ljubavi. Sad su sve zapreke među vama skinute. Možete se zauvijek sjediniti i u tom potresnom sjedinjenju spasit ćeš svijet. Gospodine, tako ću i ja morati odložiti sva ona svečana odijela, koja me u životu skrivaju od Tvojih očiju. Gospodine, Ti moraš odmah ustati, kako god Ti bilo, i produžiti! Korak, pa još jedan i još mnogo njih … Gospodine, treći put si pao, ali već si na kalvarijskoj uzvisini. Još jedanput. Ja svakom prilikom ponovo padam. Nikada neću stići gore.

S:

Mnogo puta sam već tako govorio. Gospodine, i zato Te molim, oprosti! Ti me čekaš da izmjeriš moje pouzdanje. Ako se, Gospodine, predam malodušnošću, izgubljen sam. Ako nastavim borbu, spašen sam.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

DESETA POSTAJA

Isusu skidaju odijelo

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Više ništa nemaš do odijela koje nosiš. To si zadržao, Majka ga je Tvoja iskala. To je sve ono „na meni“, što prekriva ono „u meni“ i dijeli me od drugih. Zato ću se, Gospodine, u životu trebati mrtviti u svemu, što potpuno ne odgovara tvojoj volji. Nije mi to drago, Gospodine, jer to znači: neprestano umirati. Tvoji su zahtjevi veliki! Htio bi bar nekoliko malenkosti zadržati, one sitnice što su mi se uz kožu prilijepile i ne mogu se odlučiti da Ti ih poklonim.

S:

Ali kad želiš sve, Gospodine, uzmi, sve. Strgni mi Ti sam i posljednju odjeću.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

JEDANAESTA POSTAJA

Isusa pribijaju na križ

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Gospodine, razapet si na križ. Sada se dogodilo ono, što je bilo određeno za Te. Riječi više nisu potrebne. Ti sve ispunjavaš u tančina, zato si se čvrsto privio uz njega pa ljudima nije bilo teško da Te pribiju. Da, Gospodine, Ti radiš solidno i savjesno. Okitio si se križem kao medaljom koju je zlatar brižljivo, točno po nacrtu umjetnika. Morao si ići baš do tolike točnosti. Nemoj se više micati.

S:

Gospodine, tako trebam i ja uzeti svoje tijelo, svoje srce, svoju dušu i sve moje poleći na križ sadašnjeg trenutka. Nemam prava birati drvo svojih muka.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

DVANAESTA POSTAJA

Isus umire na križu

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Još nekoliko sati. Još nekoliko minuta, još nekoliko trenutaka. Traje to već 33 godine. Trideset i tri godine živio si pun ozbiljnosti, minutu po minutu. Posve si na kraju svog života, na kraju svoga puta. Na krajnjem rubu, visiš nad ponorom. Treba još jedan korak, posljednji korak predanja, posljednji korak života koji vodi u smrt. Oklijevaš! Tri sata, tri sata smrtne borbe su duga. Duža od tri godine života, duža od trideset i tri godine života. Gospodine, još jedan napor! Čovječanstvo je ovdje i čeka na krik Otkupitelja. Tvoja su braća ovdje i trebaju Te. Tvoj se Otac već naginje nad Tebe i širi ruke. Gospodine, spasi nas! Spasi nas! Gledajte ! Uhvaćen je, što mu je još ostalo od života? Uzeo je svoje veliko srce i polako, tegobno, sam između neba i zemlje, u jezovitoj noći, raspeo je svoje tijelo, raspeo je grijeh svijeta i u jednom kriku sve prikazao. Oče, u Tvoje ruke predajem duh svoj! Krist i umro za nas.

S:

Gospodine, daj da to nikada ne zaboravim.

Oče naš...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

TRINAESTA POSTAJA

Isusa skidaju s križa

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Tvoje je djelo dovršeno. Sad možeš odložiti svoj alat. Možeš sići i odmoriti se, zaslužio si. Polako se spustaš kao čovjek koji je premoren od svog posla i san ga obuzima. Majka Te uzima na ruke: Kako to   izgledaš? Ti si pretjerao, mrtav si od umora! Možda Otac nije tražio baš sve od Tebe? Ali Ti počivaš u miru. Po Tvom smirenom  i opuštenom licu kao da se rasuo sjaj radosti, odsjaj Tvoje mirne savjesti. Sigurno, svoju si Majku ražalostio, ali ona je i ponosna na Te.

S:

O Marijo, hoćeš li ipak svake noći bdjeti nada mnom? Nemoj zaboraviti, da si utočište grješnika. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas griješnike! Pribavi mi, po zaslugama svoga sina, milost da nikada ne zaspim prije nego što zamolim za oproštenje oca našega i da se svake večeri smirim na Tvojim rukama, da naučim mirno umirati.

Zdravo Marijo...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

ČETRNAESTA POSTAJA

Isusa polažu u grob

- Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.

- Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

P:

Nemojmo više o tome govoriti. Raziđimo se svojim domovima. Pokopan je i pritisnut kamenom. Rodbina plače, prijatelji su otišli. Sada je sve gotovo. Gospodine, nije gotovo. Ti si u smrtnoj muci sve do kraja vremena, znam. Ljudi se jedan za drugim izmjenjuju na križu. Uskrsnuće će biti dovršeno tek na koncu svijeta. Ja sam na putu i imam svoju malu ulogu, kao i drugi svoju. Pa iako je put tvrd i ubitačan, makar vodi i prema grobu, znam, Ti me očekuješ s onu stranu, u slavi.

S:

Gospodine, daj da vjerno idem svojim putem i uvijek budem na pravom mjestu u velikoj ljudskoj obitelji. Daj mi prije svega da Te prepoznam i pomažem u braći koja hodočaste sa mnom.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

ZAVRŠNA MOLITVA

Predobri Isuse, nakon razmatranja tvoje muke i smrti, ja se vraćam opet u svoj svagdašnji život. Poučio si me da trpljenje, bol i sama smrt imaju uzvišeni smisao i cilj. Ti nisi došao na svijet da nas oslobodiš ovozemaljskih nevolja, nego da našem trpljenju dadeš spasonosni smisao za vječni život. Ti nisi ukinuo križ, nego me učiš kako mogu s tobom nositi križ i trpljenje učiniti izvorom blagoslova i radosti za sebe i druge. Molim te, pomozi mi da ta sveta istina ostane duboko u mojem srcu, a napose da oživi u meni kada dođe vrijeme patnje i boli. Amen.

 Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj!

I njegova, pod Križem, žalosna Majka Marija!

STALA PLAČUĆ

(Obično se pjeva između postaja Križnog puta)

Stala plačuć tužna Mati,

gledala je kako pati

Sin joj na križ uzdignut.

Dušom njenom razboljenom ,

rastuženom, ražaljenom,

prolazio mač je ljut.

O, koliko ucviljena,

bješe ona uzvišena,

Majka Sina jedinog.

Bol bolova sve to ljući

blaga mati gledajući

muke slavnog Čeda svog.

Koji čovjek ne bi plako

Majku Božju videć tako,

u tjeskobi tolikoj?

Tko protužit neće s Čistom,

kada vidi gdje za Kristom

razdire se srce njoj?

Zarad grijeha svoga puka

gleda Njega usred muka,

gdje bičem bijen bi.

Gleda svoga milog Sina

ostavljenog sred gorčina,

gdje se dušom podijeli.

Vrelo milja, slatka Mati,

bol mi gorku osjećati,

daj da s tobom procvilim.

Neka ljubav srca moga

gori sveđ za Krista Boga

da mu u svem omilim.

Rane drage, Majko sveta,

spasa za me razapeta,

tisni posred srca mog.

Neka dođu i na mene

patnje za me podnesene

Sina tvojeg ranjenog.

Daj mi s tobom suze liti,

Raspetoga oplakivat,

dok na svijetu budem ja.

U tvom društvu uz križ stati,

s tobom jade jadovati

želja mi je jedina.

Kada dođu smrtni časi,

Kriste Bože nek´ me spasi

Majka Tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,

dušu onda uzmi Ti mi

u nebeski blažen dvor.