Sakrament pomirenja

SAKRAMENT POMIRENJA

Otkupljeni smo, ali još nismo na cilju. Možemo zatajiti, možemo skrenuti s pravog puta, čak i poći u suprotnom smjeru. Našim opredjeljenjem za Krista i njegovu zajednicu u krštenju nije zajamčena i naša vjernost. Bog nam u svom milosrđu dopušta da uvijek iznova započnemo. On nam ponovo i ponovo nudi „novo, bolno krštenje“ – sakrament pomirenja.

I

Kad se okupimo slaviti Pomirenje s Bogom i jedni s drugima (ispovijed), najprije ZAPJEVAJMO PJESMU, kojom izražavamo radost što ćemo se pomiriti. Nakon pjesme svećenik nas pozdravlja, uvodi nas u pomirbeno slavlje i predmoli zbornu molitvu.

Za osobnu ispovijed možemo se pripraviti ovom molitvom:

Molitva prije ispovijedi

Dobri Bože, moj Oče, evo me pred tobom s mojim pogreškama. One me žaloste. Ali tvoja je dobrota veća od njih. Prosvijetli me da mogu uvidjeti što sam pogriješio. Ojačaj me svojim Duhom da mogu ispraviti što je krivo i da naučim ljubiti Tebe i ljude oko sebe, svoje bližnje. To Te molim po Isusu Kristu, Tvome Sinu, našem Spasitelju; koji je došao na svijet da podigne sve što je palo i uzdigne sve što je slabo. Koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Ili

Bože, Ti si moj Otac, na svoju si me sliku stvorio. U krštenju učinio si me bratom (sestrom) našega Gospodina Isusa Krista. On je uvijek tražio Tvoju čast i vršio Tvoju volju. Daj mi da upoznam kako sam postao drukčiji od njega, kako sam kao izgubljeni sin otišao u tuđinu. Oče, daj da se vratim i nađem dom.

II

Zatim, ako zajednički slavimo pomirenje, SLUŠAMO BOŽJU RIJEČ iz Svetog pisma – i tumačenje predvodnika (homilija).

III

Nakon toga ISPITUJEMO SAVJEST

Ovaj nacrt ispita savjesti treba nadopuniti ili prilagoditi prema prilikama mjesta i osoba. Kad se ispit savjesti obavlja prije sakramenta pokore, dobro je da se svatko ponajprije upita o ovome:

1.      Pristupam li sakramentu pokore s iskrenom željom očišćenja, obraćenja, obnove života i dubljeg prijateljstva s Bogom ili ga gledam samo kao teret što ga ne valja često na sebe uzeti?

2.      Jesam li zaboravio ili namjerno prešutio koji teški grijeh u dosadašnjim ispovijedima?

3.      Jesam li izvršio naloženu pokoru? Jesam li popravio nanesenu nepravdu? Jesam li se trudio ostvariti odluke o popravku života prema Evanđelju?

Neka svatko u svijetlu Božje riječi ispita svoj život.

I

Gospodine govori „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim.“

1.      Je li moje srce tako upravljeno k Bogu da ga zaista ljubim iznad svega, izvršavajući njegove zapovijedi, kao dijete oca ili se više brinem za vremenite stvari? Vodi li me u mom djelovanju prava nakana?

2.      Vjerujem li čvrsto u Boga, koji nam je govorio po svome Sinu? Prianjam li čvrsto uz naučavanje Crkve? Jesam li se trudio oko vlastite kršćanske formacija: slušao riječ Božju, sudjelovao u poukama, izbjegavao ono što vjeri može naškoditi? Jesam li spremno i bez straha ispovijedao vjeru u Boga i Crkvu? Jesam li se rado priznavao kršćaninom u privatnom i javnom životu?

3.      Jesam li se ujutro i uvečer molio? Je li moja molitva istinski razgovor pameti i srca s Bogom ili samo izvanjski obred? Jesam li Bogu prinosio svoje napore, radost i boli? Utječem li se Bogu u napastima?

4.      Poštujem li i ljubim li ime Božje ili sam ga možda uvrijedio psovkom, krivom zakletvom ili uzaludnim izgovaranjem? Jesam li pogrđivao Blaženu Djevicu Mariju i svece?

5.      Svetkujem li Dan Gospodnji i crkvene blagdane – tako da djelatno, pobožno i pažljivo sudjelujem u bogoslužju, osobito u sv. Misi? Jesam li ispunio zapovijed o godišnjoj ispovijedi i uskrsnoj pričesti?

6.      Imam li ja možda kakve druge bogove, tj. Nešto za što se više brinem i u što se više pouzdajem nego u Boga: bogatstvo, praznovjerje, spiritizam ili kakve druge magijske čine?

II

Gospodin govori: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“

1.      Ljubim li zaista svoga bližnjega ili braću zlorabim za svoje ciljeve, te im činim ono što ne bih želio da drugi meni čine? Jesam li ih sablaznio zlim riječima i činima?

2.      Razmisli da li si u svojoj obitelji strpljivošću i pravom ljubavlju doprinio dobru i radosti drugih? Jesu li djeca roditelje slušala, poštivala i pomagala u tjelesnim i duhovnim potrebama? Jesu li se roditelji brinuli za kršćanski odgoj djece, te ih pomagali dobrim primjerom i roditeljskom ovlašću? Jesu li supruzi bili međusobno vjerni – u mislima i u druženju s drugima?

3.      Dijelim li svoja dobra sa siromašnijima od sebe? Brinem li, koliko mogu, za potlačene, pomažem li bijednike i siromahe ili sam, naprotiv, prezreo svoga bližnjega, osobito u siromasima, slabim, starcima, tuđincima?

4.      Jesam li u svom životu svjestan onog poslanja što sam ga primio u potvrdi? Jesam li sam sudjelovao u apostolatu i karitasu Crkve, u životu svoje župe? Jesam li pritekao u pomoć u potrebama Crkve i svijeta, molio za njih, npr. Za jedinstvo Crkve, za obraćenje naroda, za pravdu i mir u svijetu i slično?

5.      Brinem li se za dobro i napredak društva u kojem živim ili provodim život brinući se samo za sebe? Sudjelujem li, koliko mi sile dopuštaju, u promicanju pravde, čestitosti, sloge i ljubavi u ljudskom društvu? Jesam li izvršio svoje građanske dužnosti, platio poreze?

6.      Jesam li u svojem radu pravedan, radin, pošten, služim li društvu iz ljubavi? Jesam li radnicima i pomoćnicima dao pravednu plaću? Jesam li se držao obećanja i dogovora?

7.      Ako vršim kakvu javnu službu ili sam nositelj vlasti, služim li se time sebi na korist ili na dobro drugih, u duhu služenja?

8.      Jesam li govorio i čuvao istinu ili sam lažima, klevetama, ogovaranjem, krivim sudom, odavanjem tajne drugima činio zlo?

9.      Jesam li naškodio tuđem životu, zdravlju, dobrom glasu, časti ili imetku? Jesam li drugoga nagovarao da učini pobačaj ili sam sâm u tome pomagao? Jesam li koga mrzio? Odvaja li me od koga svađa, neprijateljstvo, pogrde, srdžba? Jesam li iz egoizma svojom krivnjom uskratio svjedočanstvo o nevinosti bližnjega?

10.    Jesam li krao tuđe stvari, nepravedno ih ili neuredno želio ili ih oštetio? Jesam li tuđu stvar vratio i štetu nadoknadio?

11.   Ako sam ja sam pretrpio nepravdu, jesam li bio spreman radi Krista na pomirenje i opraštanje ili još nosim mržnju i želju za osvetom?

III

Krist Gospodin kaže: „Budite savršeni kao što je savršen Otac“

1.      Kuda li smjera moj život? Pokreće li me nada vječnog života? Jesam li se brinuo za vlastiti duhovni napredak: molitvom, čitanjem i promišljanjem riječi Božje, primanjem sv. sakramenata, samosvladavanjem? Jesam li se odlučno borio protiv pogrešaka, jesam li krotio zle sklonosti i strasti: zavist, neumjerenost u jelu i piću? Jesam li se dao ponijeti ohološću i bahatošću te sam pred Bogom sebe uzvisivao, a druge ponižavao i držao se vrednijim od njih? Jesam li drugima nametao svoju samovolju, ne vodeći računa o njihovoj slobodi i pravima?

2.      Kako sam upotrebljavao vrijeme, snage i darove što sam ih od Boga primio kao „evanđeoske talente?“ Služim li se svim tim za vlastito usavršavanje iz dana u dan? Jesam li ljenčario i besposličio?

3.      Jesam li podnosio boli i neprilike života? Koliko sam mrtvio svoje tijelo da nadopunim ono „što nedostaje Kristovim patnjama“? Jesam li obdržavao zakon posta i nemrsa?

4.      Jesam li svoja osjetila i čitavo tijelo čuvao u stidljivosti i čistoći, kao hram Duha Svetoga, određen za uskrsnuće i slavu, i to u znak vjere Božje ljubavi prema ljudima, što se potpuno očituje u otajstvu ženidbe? Jesam li okaljao svoje tijelo bludnošću, bestidnim riječima i mislima, besramnim željama i činima? Jesam li posjećivao predavanja, razgovore, predstave ili zabave protivne kršćanskoj i ljudskoj čestitosti? Jesam li svojim nedoličnim ponašanjem druge poticao na grijeh? Jesam li u bračnom životu obdržavao ćudoredni zakon?

5.      Jesam li straha i dvoličnosti postupao protivno vlastitoj savjesti?

6.      Jesam li se trudio da uvijek postupam u pravoj slobodi djece Božje, po zakonu Duha ili sam bio rob strasti?

IV

KAJEMO SE I MOLIMO ZA OPROŠTENJE:

Gospodine Isuse,

Ti si slijepima oči otvorio,

bolesne si iscijelio,

griješnici oprostio,

a Petra si nakon njegova pada

u svojoj ljubavi učvrstio.

Primi moju molbu: oprosti mi sve grijehe, obnovi u meni svoju ljubav,

daj da besprijekorno živim u bratskom zajedništvu te uzmognemo ljudima naviještati tvoje spasenje.

V

U ISPOVIJEDAONICI

Hvaljen Isus i Marija!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Želim ispovijediti svoje grijehe od posljednje ispovijedi, koja je bila (reci kada).

A sada kaži svoje grijehe. Možeš to učiniti redom kako si se pripremio u ispitu savjesti. Svećenik nam daje pokoru, to jest predlaže nam neko dobro djelo koje ćemo učiniti kao zadovoljštinu za grijehe i kao pomoć za poboljšanje života.

Nakon toga molimo KAJANJE:

Bože moj, kajem se od svega srca jer grijehom uvrijedih Tebe, Oče, najveće i najmilije dobro.

Žao mi je za svako zlo što ga učinih i dobro koje propustih.

Čvrsto odlučujem s Tvojom milošću: činiti pokoru, ispravljati nepravdu i sablazan, kloniti se griješne prigode i više ne griješiti.

Po zaslugama muke Spasitelja našega Isusa Krista smiluj se, Gospodine!

Tada svećenik ispruži ruke (ili desnu ruku) i govori:

Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina i izlio Duha Svetoga na otpuštenje grijeha.

Neka ti po služenju Crkve on udjeli oproštenje i mir.

I ja te odrješujem od grijeha tvojih. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga,

Mi odgovaramo: Amen

ISKAZIVANJE HVALE  BOGU

Poslije odrješenja kaže svećenik:

Hvalite Gospodina jer je dobar.

A mi:

Vječna je ljubav njegova.

Svećenik:

Gospodin ti je otpustio grijehe. Idite u miru.

A mi:

Bogu hvala.