Za sakramentalni život

ZA SAKRAMENTALNI ŽIVOT


Čovjekova ljubav traži svoje mjesto i svoje znakove. Tako i ljubav prema Bogu. Sakramentalni život je sastanak ljubavi.


SAKRAMENTALNI ŽIVOT
Sakramenti su susret ljubavi Božje u Kristu kroz znakove koji simboliziraju milost i sami je daju, tako da stvaraju Crkvu i izgrađuju Kraljevstvo Božje.
Krštenje, Potvrda i Svećeničko ređenje ostavljaju za sobom „neizbrisiv znak“. Ali i drugi sakramenti u nama dalje djeluju. To djelovanje sakramenata – djelovanje ljubavi – možemo smatrati putokazima za kršćanski život. Oni su „zakon ljubavi“ Novog saveza.
  
Krist ostaje sakrament susreta s Bogom. Krist je izvorni sakrament. Svi sakramenti izviru iz njega. Oni su novo utjelovljenje Krista.
Crkva je nastavak Kristove vidljivosti – tjelesnosti u povijesti. „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20). Crkva je „sveobuhvatni sakrament spasenja“. (II vat. koncil, LG 48; GS 45; AG  1).

Crkva je temeljni sakrament: „Što je u Kristu bilo vidljivo, sada je prešlo na sakramente Crkve“. (Leo Veliki, Sermo 74)

Euharistija, središte sakramentalnog života

Svi sakramenti tvore s Euharistijom jedinstvo, tako da se može reći: sav kršćanski život postat će euharistijski život.
„Krist je na posljednjoj večeri, one noći kad bijaše izdan, ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi.
Time je ovjekovječio žrtvu na križu za sva vremena sve do svoga ponovnog dolaska, a Crkvi je, svojoj Zaručnici, povjerio spomen – čin svoje smrti i svoga uskrsnuća:
sakrament svoje dobrote, znak jedinstva, savez ljubavi,
vazmenu gozbu na kojoj se Krist blaguje, srce napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave.“
(II vatikanski koncil, SC 47)

*

„Presveta Euharistija naime sadrži duhovno dobro Crkve u svoj svojoj punini.
Zbog toga se Euharistija pokazuje i kao vrhunac cjelokupne evangelizacije:
katekumeni se postepeno pripremaju na sudjelovanje u Euharistiji, a vjernici, već obilježeni krštenjem i potvrdom, primanjem Euharistije posvema urastaju u tijelo Kristovo.“
(II vatikanski koncil, PO 5)


SAKRAMENTI KRŠĆANSKE INICIJACIJE

Krštenje
„Krštenjem uvršteni u Crkvu, vjernici su pozvani na kršćansko poštivanje Boga i, ponovno rođeni kao Sinovi Božji, ostaju kod toga da vjeru primljenu od Boga putem Crkve pred ljudima priznaju.“ (LG 11)

Potvrda
Krštenje je sakramentalni početak milosnog života i posjedovanja Duha; Potvrda je sakramentalni poziv na rast, umnožavanje, na puninu onoga što je Krštenjem započeto.
Potvrda je sakrament uzdizanja, oduševljenja.
„Sakramentom Potvrde postaju kršteni savršenije vezani uz Crkvu (nego samim Krštenjem): oni postaju nadareni posebnom jakošću Duha Svetoga, i tako više obvezni da kao pravi Kristovi svjedoci i riječju i djelom šire i brane vjeru.“
(II vatikanski koncil, LG 11)

Euharistija
Novi i odlučujući savez sklopio je Bog izravno sa svim ljudima u Kristu: savez svoje ljubavi i prijateljstva. „U svojoj krvi“ – u svom potpunom predanju – sklopio je Krist savez svoga prijateljstva. U njegovoj „krvi“, koja za nas postaje vinom (zato što vino u Euharistiji postaje njegovom krvlju), ulazimo u njegovo vječno prijateljstvo.
„Ništa drugo ne postiže sudjelovanje u tijelu i krvi Kristovoj nego da prelazimo u ono što primamo.“
(Leo Veliki)

Ima mnogo sakramenata, među njima sedam „glavnih“, ali postoji samo jedan sakramentalni život, a to je euharistijski život. Svi sakramenti tvore organsko jedinstvo i usmjereni su na Euharistiju ili proizlaze iz Euharistije. „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“
(Iv 6, 56)

  
EUHARISTIJSKA ZAJEDNICA NA PUTU

Euharistija
Slaviti Euharistiju i pričestiti se znači dobiti potrebnu snagu i naći zajednicu za životni put koji vodi u vječnost: „Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.“
(Iv 6, 48-50)

Sakrament pomirenja
Pomirenje s Bogom ne postiže čovjek svojom ispovijedi. Čovjekove pogreške i  propusti pobjeđuju se beskonačnim Božjim milosrđem kad čovjek s ljubavlju otvara svoje srce.
Kajanje je priznavanje pred Božjim zastupnikom i Božjom zajednicom. Potvrda (i konačni čin) praštajućeg Božjeg milosrđa je odrješenje dano putem Božjeg zastupnika.

Svećeničko ređenje
Prema II vatikanskom koncilu formalna odredba za službeno svećenstvo jest:
ú  Sudjelovanje u službi Kristovoj kao posrednik, pastir i glava (PO 1; LG 28)
ú  Opunomoćenost „da može djelovati u osobi Glave Kristove“ (PO 2)
ú  Svećeni su „u ime Krista pozvani da vode Crkvu Riječju i Milošću Božjom“. (LGG 11)

Ženidba
Sakrament ženidbe je odraz povezanosti Krista s njegovom Crkvom. Sakramentalno su stoga kršćanski bračni drugovi pozvani da se ljube, da se sjedinjuju, kao što Krist ljubi Crkvu i s njom se sjedinjuje. - I „plodnost“ -  novi život – u braku odraz je plodnosti Krista s njegovom Crkvom.
„Iz ženidbene zajednice proizlazi obitelj u kojoj se rađaju novi građani ljudskog društva koji po milosti Duha Svetoga postaju po krštenju Sinovi Božji da tako Božji narod može trajati kroz sve vjekove. U toj Crkvi, koja bi se mogla nazvati kućnom, roditelji moraju biti za svoju djecu riječju i primjerom prvi vjesnici vjere“.
(II vatikanski koncil, LG 11)

SAKRAMENTALNO ISPUNJENJE KRŠĆANSKOG ŽIVOTA

Bolesničko pomazanje
Kad u životu kršćanina nastupi „veče ili noć“, on, a s njim i Crkva, drže upaljene svjetiljke za dolazak Onoga koji je svjetlost bez sjene i bez večeri.
„Svetim bolesničkim pomazanjem i molitvom svećenika cijela Crkva preporuča bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu da ih On podigne i spasi (usp. Jak. 5, 14-16), opominje ih da se svjesno sjedine s mukom i smrću Kristovom (usp. Rim 8, 17; Kol 1, 24; 2 Tim 2, 11-12; 1 Pt 4, 13) i tako doprinesu dobrobiti Božjeg naroda“.
(II vatikanski koncil, LG 11)

Poputbina
Euharistija je ustanovljena kao „nastavak“, kao stvarnost pralika „pashalnog janjeta“.

Blagovanje pashalnog janjeta značilo je „prijelaz“ – izlaz iz progonstva, iz ropstva. Ako je Euharistija preuzela to značenje iz „plana spasenja“, tada ona ima svoje puno značenje kao „posljednja pričest“, kao prijelaz u sjedinjenje s Kristom „licem u lice“.

Nema komentara:

Objavi komentar