ZA SAKRAMENTALNI
ŽIVOT
|
Čovjekova
ljubav traži svoje mjesto i svoje znakove. Tako i ljubav prema Bogu.
Sakramentalni život je sastanak ljubavi.
|
SAKRAMENTALNI
ŽIVOT
Sakramenti su susret ljubavi Božje u
Kristu kroz znakove koji simboliziraju milost i sami je daju, tako da stvaraju
Crkvu i izgrađuju Kraljevstvo Božje.
Krštenje, Potvrda i Svećeničko ređenje
ostavljaju za sobom „neizbrisiv znak“. Ali i drugi sakramenti u nama dalje
djeluju. To djelovanje sakramenata – djelovanje ljubavi – možemo smatrati
putokazima za kršćanski život. Oni su „zakon ljubavi“ Novog saveza.
Krist ostaje sakrament susreta s Bogom. Krist je izvorni sakrament. Svi
sakramenti izviru iz njega. Oni su novo utjelovljenje Krista.
Crkva je nastavak Kristove vidljivosti –
tjelesnosti u povijesti. „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka
svijeta“ (Mt 28, 20). Crkva je „sveobuhvatni
sakrament spasenja“. (II vat. koncil, LG 48; GS 45; AG 1).
Crkva je temeljni sakrament: „Što
je u Kristu bilo vidljivo, sada je prešlo na sakramente Crkve“. (Leo Veliki,
Sermo 74)
Euharistija,
središte sakramentalnog života
Svi sakramenti tvore s Euharistijom
jedinstvo, tako da se može reći: sav kršćanski život postat će euharistijski
život.
„Krist
je na posljednjoj večeri, one noći kad bijaše izdan, ustanovio euharistijsku
žrtvu svoga Tijela i Krvi.
Time
je ovjekovječio žrtvu na križu za sva vremena sve do svoga ponovnog dolaska, a
Crkvi je, svojoj Zaručnici, povjerio spomen – čin svoje smrti i svoga
uskrsnuća:
sakrament
svoje dobrote, znak jedinstva, savez ljubavi,
vazmenu
gozbu na kojoj se Krist blaguje, srce napunja milošću i daje nam se zalog
buduće slave.“
(II
vatikanski koncil, SC 47)
*
„Presveta
Euharistija naime sadrži duhovno dobro Crkve u svoj svojoj punini.
Zbog
toga se Euharistija pokazuje i kao vrhunac cjelokupne evangelizacije:
katekumeni
se postepeno pripremaju na sudjelovanje u Euharistiji, a vjernici, već
obilježeni krštenjem i potvrdom, primanjem Euharistije posvema urastaju u
tijelo Kristovo.“
(II
vatikanski koncil, PO 5)
SAKRAMENTI
KRŠĆANSKE INICIJACIJE
Krštenje
„Krštenjem
uvršteni u Crkvu, vjernici su pozvani na kršćansko poštivanje Boga i, ponovno
rođeni kao Sinovi Božji, ostaju kod toga da vjeru primljenu od Boga putem Crkve
pred ljudima priznaju.“ (LG 11)
Potvrda
Krštenje je
sakramentalni početak milosnog života i posjedovanja Duha; Potvrda je sakramentalni
poziv na rast, umnožavanje, na puninu onoga što je Krštenjem započeto.
Potvrda je sakrament uzdizanja,
oduševljenja.
„Sakramentom
Potvrde postaju kršteni savršenije vezani uz Crkvu (nego samim Krštenjem): oni
postaju nadareni posebnom jakošću Duha Svetoga, i tako više obvezni da kao
pravi Kristovi svjedoci i riječju i djelom šire i brane vjeru.“
(II
vatikanski koncil, LG 11)
Euharistija
Novi i odlučujući savez sklopio je Bog
izravno sa svim ljudima u Kristu: savez svoje ljubavi i prijateljstva. „U
svojoj krvi“ – u svom potpunom predanju – sklopio je Krist savez svoga prijateljstva.
U njegovoj „krvi“, koja za nas postaje vinom (zato što vino u Euharistiji
postaje njegovom krvlju), ulazimo u njegovo vječno prijateljstvo.
„Ništa
drugo ne postiže sudjelovanje u tijelu i krvi Kristovoj nego da prelazimo u ono
što primamo.“
(Leo
Veliki)
Ima mnogo sakramenata, među njima sedam
„glavnih“, ali postoji samo jedan sakramentalni život, a to je euharistijski
život. Svi sakramenti tvore organsko jedinstvo i usmjereni su na Euharistiju
ili proizlaze iz Euharistije. „Tko jede
moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“
(Iv
6, 56)
EUHARISTIJSKA
ZAJEDNICA NA PUTU
Euharistija
Slaviti Euharistiju i pričestiti se
znači dobiti potrebnu snagu i naći zajednicu za životni put koji vodi u
vječnost: „Očevi vaši jedoše u pustinji
manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne
umre.“
(Iv
6, 48-50)
Sakrament
pomirenja
Pomirenje s Bogom ne postiže čovjek
svojom ispovijedi. Čovjekove pogreške i
propusti pobjeđuju se beskonačnim Božjim milosrđem kad čovjek s
ljubavlju otvara svoje srce.
Kajanje je priznavanje pred Božjim
zastupnikom i Božjom zajednicom. Potvrda (i konačni čin) praštajućeg Božjeg
milosrđa je odrješenje dano putem Božjeg zastupnika.
Svećeničko
ređenje
Prema II vatikanskom koncilu formalna
odredba za službeno svećenstvo jest:
ú
Sudjelovanje
u službi Kristovoj kao posrednik, pastir i glava (PO 1; LG 28)
ú
Opunomoćenost
„da može djelovati u osobi Glave Kristove“ (PO
2)
ú
Svećeni
su „u ime Krista pozvani da vode Crkvu
Riječju i Milošću Božjom“. (LGG 11)
Ženidba
Sakrament ženidbe je odraz povezanosti
Krista s njegovom Crkvom. Sakramentalno su stoga kršćanski bračni drugovi
pozvani da se ljube, da se sjedinjuju, kao što Krist ljubi Crkvu i s njom se
sjedinjuje. - I „plodnost“ - novi život
– u braku odraz je plodnosti Krista s njegovom Crkvom.
„Iz
ženidbene zajednice proizlazi obitelj u kojoj se rađaju novi građani ljudskog
društva koji po milosti Duha Svetoga postaju po krštenju Sinovi Božji da tako
Božji narod može trajati kroz sve vjekove. U toj Crkvi, koja bi se mogla
nazvati kućnom, roditelji moraju biti za svoju djecu riječju i primjerom prvi
vjesnici vjere“.
(II
vatikanski koncil, LG 11)
SAKRAMENTALNO
ISPUNJENJE KRŠĆANSKOG ŽIVOTA
Bolesničko
pomazanje
Kad u životu kršćanina nastupi „veče ili
noć“, on, a s njim i Crkva, drže upaljene svjetiljke za dolazak Onoga koji je
svjetlost bez sjene i bez večeri.
„Svetim
bolesničkim pomazanjem i molitvom svećenika cijela Crkva preporuča bolesne
trpećem i proslavljenom Gospodinu da ih On podigne i spasi (usp. Jak. 5,
14-16), opominje ih da se svjesno sjedine s mukom i smrću Kristovom (usp. Rim
8, 17; Kol 1, 24; 2 Tim 2, 11-12; 1 Pt 4, 13) i tako doprinesu dobrobiti Božjeg
naroda“.
(II
vatikanski koncil, LG 11)
Poputbina
Euharistija je ustanovljena kao
„nastavak“, kao stvarnost pralika „pashalnog janjeta“.
Blagovanje pashalnog janjeta značilo je
„prijelaz“ – izlaz iz progonstva, iz ropstva. Ako je Euharistija preuzela to
značenje iz „plana spasenja“, tada ona ima svoje puno značenje kao „posljednja
pričest“, kao prijelaz u sjedinjenje s Kristom „licem u lice“.
Nema komentara:
Objavi komentar