1. Isus je krotkost – gdje zapažam tu
njegovu krotkost u njegovu životu? Učite se od mene jer sam krotka i ponizna
srca – učim li Isusovu logiku krotkosti? Kako?
2. Koliko smo svjesni da stanja neispunjenih
ambicija, razočarenja, frustracija, nezadovoljstva uzrokuju grješne čine (npr.
ovdje agresiju)? Usmjeravam li svoju pažnju kod obraćenja samo na čine (djela),
a ne stanja, tj. korijen grijeha, koji se nalazi u tim stanjima?
3. Patnja i bol svijeta pretvara se u agresiju na Boga, ako se ne utope u
Bogu. Imam li iskustvo ljutnje, agresije na Boga i kamo me to dovelo?
Koliko sam svjestan svoje ljutnje na Boga? Koliko je ona prisutna u mojim Bogu
postavljenim pitanjima Zašto?
4. Imam li iskustvo predanja ljutnje
Bogu i oslobađanja od nje?
5. Osjećam li se baštinikom, zemlje,
izvora i prostora za život? Osjećam li Božju brigu, kad sam i gdje vidio
njegovu brigu za moj život?
6. Čime se osjećam obdaren? Kako dolazim
do životnosti, slobode i sigurnosti?
7. Što bih volio da drugi po meni
baštine? Kakve međuljudske odnose stvaram, kakav kršćanski život… ? U kakvom su
odnosu ta moja baština i krotkima darovana Božja baština?
Četvrti tjedan trećeg blaženstva „Blago
krotkima - oni će baštiniti zemlju!“ počinje u subotu, 12.04. 2014. godine.
Za razmatranje pročitajte tekstove u
nastavku:
BLAGO KROTKIMA ONI ĆE BAŠTINITI ZEMLJU (JUNGCLAUSSEN)
Isus pokazuje i dokazuje
krotkost od prvih trenutaka svoga zemaljskog života pa sve do smrti. Krotkost
se očituje već u stavu i nakani Vječne Božje Riječi koja se upućuje u utrobu
Djevice Marije. Krotkost se očituje u Betlehemskom Djetetu, u nazaretskom
Dječaku i Mladiću. Krotkost obilježava čitav njegov javni nastup, osobito
trenutke pred sucima, njegovu muku i smrt na križu. „Kao janje na klanje
odvedoše ga, a on ni usta svojih otvorio nije ..“ Sam o sebi Isus je rekao: „
Ja sam blaga i ponizna srca...“ Krotkost je put kojim Isus ide, krotkost je
logika kojom Isus razmišlja, krotkost je on sam.
Krotkost-blagost treba
postati i moj put, treba postati i moja logika; ja bih se također trebao
preobraziti u krotkost. Krotkost-blagost jedna je od najpotrebnijih kreposti. I
govor o krotkosti vrlo je važan i potreban danas u svijetu borbe. Prvo lice
koje ja trebam pokazati jest krotkost, jest blagost. A vrlo su česti primjeri
takve tvrdoće, takve surovosti, takve neosjetljivosti kakve čovjek ne nalazi
možda ni na bojištu. Danas se osobne ambicije redovito ne ostvaruju. Danas su
razočaranja česta i teška. Prisutni su mnogi oblici frustracije. Kod onih koji
su potvrdili određene svoje ambicije mogu se razviti najtvrđi oblici farizeizma
i fanatizma... Zbog svega ovoga dolazi do napetosti, zajedljivosti,
agresivnosti i svađa biva redovita pojava. Kada ja, naime, popuštam redovito
svome razočaranju, svojim frustracijama ili svojoj samodopadnosti, nakon
određenog vremena ja postajem okamenjeno razočaranje, okamenjena
iskompleksiranost, okamenjeno nezadovoljstvo, okamenjena samodopadnost,
okamenjeni farizeizam i fanatizam. A takav okamenjeni individuum postaje stroj
za produciranje agresivnosti – od obične zajedljivosti i tvrdoće do
najstrašnijih oblika sadizma i mazohizma.
Optuživanje i
nezadovoljstvo redovito idu skupa. U sebi nezadovoljan čovjek opasan je i sebi
i drugima. Razočaranje uzrokuje nasilje. Patnja i bol svijeta pretvara se u
agresiju na Boga, ako se ne utope u Bogu. Sve evropske revolucije dižu se u
prvom redu protiv Boga ... Normalan i slobodan čovjek rađa se oslanjanjem svih
svojih tereta i svoga života na Boga. Oslobađa se depresije, oslobađa se
razočaranja, oslobađa se agresivnosti i nasilja. Krotki ljudi jesu ljudi
koji su svoje terete i svoj život oslonili na Boga. Krotki znaju da ništa
ne mogu izgubiti nego samo dobiti. Krotki znaju da ono posljednje i nerazorivo
što čovjeka utemeljuje i potvrđuje jest drugi-Bog, pa i drugi čovjek. Krotki su
ponizni, uslužni, nenasilni. Krotki su ljudi najautentičnije ljubavi. Krotkost
je snaga pred kojom padaju sve sile nebeske i zemaljske. Zato će i na zemlji na
koncu trijumfirati jedino KROTKOST.
BLAGO
KROTKIMA – ONI ĆE BAŠTINITI ZEMLJU (fra Mario Cifrak)
Treće blaženstvo glasi 'Blago krotkima',
s obećanjem 'oni će baštiniti zemlju'. Naime, već u Ps 37,11 stoji: 'Zemlju će
posjedovati krotki, obilje mira oni će uživati'. Isti taj psalam govori i o
zlotvorima koji će nestati iz zemlje i izgubiti život. Zemlja je temelj za
život, ako je se koristi, daje namirnice za život. Zemlja je i prostor u kojem
se život nekog naroda može odvijati u slobodi i sigurnosti. Za Stari zavjet u
središtu razmišljanja stoji da je Bog svom narodu obećao i darovao zemlju. U
tome se pokazuje Božja briga za svoj narod. Zemlja znači život, izvor i prostor
za život. Ljudi koji ne posežu za silom, nasiljem, neće zemlju izboriti ili osvojiti,
nego će im biti dana u baštinu. 'Baštiniti' pretpostavlja određeni odnos.
Obično roditelji ostavljaju svojoj djeci svoje imanje, posjed.
U blaženstvima je Bog onaj koji krotke
drži za svoju djecu i dodjeljuje im zemlju. To ne znači da će Bog ovdje na
zemlji zemlju nekako ponovno dijeliti. Gospodin Isus u evanđelju govori o
'baštini' koja podrazumijeva 'vječni život' (usp. Mt 19,29) ili 'kraljevstvo
Božje' (usp. Mt 25,34). Dakle, 'zemlja' po sebi ne označava neko zemaljsko nego
vječno dobro. Bog želi život svojih vjernika staviti na posve siguran temelj i
prostor nespriječenog, slobodnog razvoja. Dakle, ovo blaženstvo o krotkima ili
onima koji ne posežu za silom i nasiljem daje temeljni stav prema ljudima,
osobito u napetostima i sukobima. Novi zavjet spominje krotkost i poniznost
(usp. Mt 11,29), samosvladavanje (usp. Gal 5,23) i velikodušnost (Ef 4,2; Kol
3,12). Dakle, moramo misliti ne samo na to što mi drugima činimo, nego što im
ne bismo smjeli činiti, kao npr. nasilje. Tako Pavao u 1 Kor 13,4-6 govori što
ljubav ne čini: 'ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije
nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se
nepravdi'.
Krotkost znači dobrotu koja je puna
poštovanja prema drugim ljudima. Krotki daju drugom čovjeku prostor, daju da se
razviju u svojoj vlastitosti i priznaju ih jednakima sebi. Krotki susreću druge
s dobrohotnošću i priznavanjem, i znaju svladavati svoje emocije. Pavao ubraja
krotkost u plod Duha Svetoga (usp. Gal 5,23). Krotkost je bila svojstvena
Gospodinu Isusu (usp. Mt 11,29; 21,5), osobito s naglaskom na Njegovoj
nenasilnosti. Tako Isus postaje primjerom tog blaženstva i to nam još potvrđuje
Njegov poziv 'učite od mene' (Mt 11,29).
Pripremio: fra Mario Cifrak
Svoja svjedočenja dostavljajte na mail adresu: kursiljo.hrvatska@gmail.com
Nema komentara:
Objavi komentar