Pitanja za prvi tjedan po trećem blaženstvu: Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju!

U subotu, 22.03. počinje prvi tjedan trećeg blaženstva: Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju!

Pitanja za razmatranje su:

1.   Vjerujem li u Isusovo obećanje da će krotki baštiniti zemlju, tj. mesijansko kraljevstvo, Božji život? Težim li za pomirenjem raznih strujanja u sebi, u odnosu na druge, prema Bogu, ili mi je praktično draža «daleka zemlja« ili «obećana zemlja»? Gdje se više nastanjujem: mislima, željama, i djelima?

2.   Borim li se da steknem krepost krotkosti – ravnoteže u raznim napetostima? Smatram li mogućom tu krepost, posebno u očajnim i ogorčenim momentima? Gazim li svojom „jakošću“, svojom „snagom“, druge oko sebe, osobito ponizne, blage, strpljive?

3.   Jesam li više srdit/a iz osobnih motiva ili zbog drugih, osobito zbog Božjih stvari? Što mislim gdje moram najviše raditi da ukrotim svoju narav? U kojoj strasti? Ispitujem li svoju savjest po ovom blaženstvu i pripisujem li uspjeh svladavanja Božjoj snazi i pomoći?

4.   Opiši osjećaj „gubitništva“ zbog vlastite krotkosti i da li je došlo do „pobjede“?

5.   Prihvaćam li sve karaktere? Prelazi li moja osjetljivost u ogorčenost?

6.   U čemu osobno vidim vrijednost krotkosti?

7.   Molim li molitvu: Isuse blaga i ponizna srca...?

U nastavku je tekst umjesto uvoda vlč. Andrije Vrane koji govori o stupnjevima kršćanskog života u blaženstvima, te njegov tekst po trećem blaženstvu: Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Svjedočenja se dostavljaju na mail adresu: kursiljo.hrvatska@gmail.com

Dragi Prijatelji!

Umjesto UVODA donosim iz FUNDAMENTALNE MORALNE TEOLOGIJE odlomak o stupnjevima kršćanskog života u blaženstvima!

Cijeli proces rasta kršćanskog života u blaženstvima započinje svojevrsnom raspravom između poniznosti i ponosa, raspravom koja svoj spontani slijed nalazi u poniznom (siromaštvo duha 1) podvrgavanju Božanskom autoritetu. „ Sv. Augustin napušta ponos filozofa i slijedi put poniznosti označen od Krista Usp.“ Ispovijesti VII,18,24 Izbor te poslušnosti prepoznajemo u stavu krotkosti i poučljivosti prema Riječi Božjoj. Takav stav nalazimo u vjerniku koji radije želi da Božja Riječ njega prosuđuje nego li on nju, pa čak i onda kad mu se ona ne sviđa ili pak čini mračnom „Od ljutog protivnika Božje Riječi sv. Augustin postaje njen prijatelj.“ Ispovijesti IX,4,11 Svjetlo Božje Riječi otkriva nam naš grijeh. I u isto vrijeme dok nas poziva na kajanje i na nužna odricanja, osobito ona od loših navika tijela, sv. Pismo u nama uzrokuje glad i žeđ za pravednošću 4, hrabri nas i potiče na djelovanje. Čar iskvarenih strasti ustupa mjesto Božjoj milini 3. Cijelim tim procesom rasta kršćanskog života u blaženstvima dominira Božje milosrđe, koje osigurava uspjeh moralnog djelovanja. Božje se pak milosrđe na poseban način daje milosrdnima 5. Ujedinjujući ponizno i poučljivo čitanje sv. Pisma s kajanjem i odricanjem,te zahvaljujući osobnom naporu i Božjem milosrđu , srce se svakog kršćanina čisti 6. Što je srce čišće to postaje sposobnije vidjeti Božje svjetlo i u njemu prihvatiti Božju mudrost. Čovjek čista srca nalazi mir 7: poslušan je Bogu i u vlastsi je samog sebe. Njime ne vlada sjetilnost nego mudrost kojoj sv. Augustin teži i koju prepoznaje u nebeskom Jeruzalemu, gradu mira. Blaženstvo progonjenih 8 smješteno izvan sedmerca, preuzima svih sedam blaženstava upućenih na Nebesko kraljevstvo i otkriva čvrstoću njihove zgrade.

U nastavku govori se o povezanosti blaženstava i darova Duha Svetoga: Pa o tome za sedam dana!

Uz pozdrav Blago Vama!

Andrija Vrane

3. Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! (Mt 5,5)

Sam o sebi Isus je rekao „Učite se od mene, jer sam krotka (blaga) srca.“ Dakle, on je živio krotkost u punini! Krotka čovjeka, prorok Izaija opisuje ovako: „On ne viče, on ne diže glasa, niti se može čuti po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tek tinja.” (Iz 42, 2-3); svi znamo da je to u punini ostvario samo Isus. Mi bismo se svi trebali preobraziti u krotkost, krotke ljude, jer bez toga nema mira na zemlji. Skoro redovito krotke ljude ne primjećujemo, a oni ipak žive među nama i čudesna su Božja dobrota svakom društvu. Božja je namjera da takvi ljudi baštine zemlju, upravljaju i vladaju nama i ovom zemljom. Koliko smo još uvijek daleko od takvog ideala u današnjem društvu! Oni druge ljube i onda kada ih drugi mrze. Oni žive radost i onda kada im gaze osnovna ljudska prava. Krotki i trajni optimisti unatoč svim nevoljama i progonima. Oni su taj ostatak Jahvin (o kojem starozavjetni proroci govore) a koji su se jedini mogli vratiti iz babilonskog progonstva natrag u svoju zemlju, da bi je baštinili. Oni su zapravo jedini sposobni dočekati Gospodinov dolazak, jer imaju otvoreno srce da ga prime.

Krotkima je Bog uvijek oslonac. Krotki su ljudi autentične ljubavi. U konačnici, na zemlji će zavladati krotkost! Krotkima je najveća radost drugima se darivati ne očekujući uzdarja. Naoko se čini da su oni uvijek gubitnici u nekakvom uzmaku, ali oni uvijek pobjeđuju u Božjim očima i tako već na ovom svijetu posjeduju zemlju. A u potpunosti će ‘baštiniti zemlju’ kada postanu dionici Božjega kraljevstva.

Ljudi srdžbe daleko su od blagosti. Upravo takvima treba krepost blagosti. Kažu da se Sv. Franjo Saleški borio s manom vlastite srditosti oko 24 godine, i postigao svetost! Evo, dakle, lijeka ljudima srdžbe, ljutnje i galame. To je važno usvajati jer sv. Jakov u svojoj poslanici veli „Srdžba čovjekova ne čini pravde Božje“ (Jak 1, 20). Često je galama i ljutnja na druge, kako god to izgledalo kao revnost, ipak nerijetko samo maska vlastitog nezadovoljstva. Isus ovim blaženstvom ukazuje da je to suprotno od onoga kada se pod svaku cijenu želimo osjećati jakima, snažnima, uspješnima. Upravo suprotno: blago vama kad ne morate biti jaki, snažni, učinkoviti (da ne kažem samodostatni). Tko se uvijek gradi jakim, nerijetko bi se morao osvrnuti oko sebe, te primijetiti da možda svojom ‘jakošću’ ne gazi drugoga. Možda gazi onoga za koga Isus kaže blago blagima, obazrivima, ljubaznima, ljudima topla govora, nenametljivima, onima koji ne žele čovjeka povrijediti, jer je Božje stvorenje. Krotki nikada ne zakidaju ljudsku slobodu! Ne nameću se drugima te im se stoga nitko i ne suprotstavlja. Nitko ih zapravo i ne primjećuje, jer se ne ističu; a ipak bismo takve ljude trebali tražiti i prepoznavati. Čak se ne suprotstavljaju ni nasilju nad njima - zato nasilje kod njih i ne postiže nikakvu djelotvornost. Ne traže nikakve privilegije u ovom društvu, ali im zato Gospodin ništa ne uskraćuje. Oni su ljudi bogatstva kojeg se ne može ukrasti. Dobrotom nikoga ne zarobljuju, jer ne čine dobra djela zbog toga da bi im se uzvratilo, djelom ili riječju pohvale. Nikoga ne vrijeđaju svojim riječima ili mišljenjem i puštaju drugoga da bude ono što jest.

Postavimo si pitanje: kako to da je Isus rekao da krotkima pripada zemlja - a ne nebo? Ljudi ponajviše vole imati za prijatelje krotka čovjeka, jer s njim se može živjeti, imati normalne ljudske odnose. Stoga takvima treba pripadati i zemlja, jer krotki ljudi pretvaraju zemlju u nebo! Oni razumiju čovjekovo srce, snove i želje. Oni prihvaćaju sve ljudske karaktere, jer svojim karakterom natapaju druge osobe vodom svoje blagosti koja im dolazi od Boga, jer je krepost blagosti glavni nutarnji plod ovoga blaženstva. Doista, samo jednom susresti istinski blaga čovjeka, može biti sudbonosno za naš čitav život! Blagost krotka čovjeka može razumjeti srce svih ljudi. Bog ih je takve krotke stvorio, kako bi mogli razumjeti sve ljude; zato oni trebaju baštiniti i upravljati zemljom na kojoj svi ljudi trebaju zajedno živjeti. Možemo sa sigurnošću tvrditi da su ratovi nastajali upravo zbog toga što se nije dalo krotkima da baštine zemlju, jer oni se ne znaju laktariti, gurati. Samo oni znaju (Božjim znanjem) u vlastitu srcu kako postupati s ljudima. Krotki znaju upravljati i sa „zemljom“ svoga tijela, protkanog korovom strasti. Njihov unutarnji čovjek duha, mirno upravlja vanjskim čovjekom. I kada se smrtna tijela naša preobliče u besmrtna, krotkima će tada zablistati njihovo tijelo neizrecivim svjetlom Uskrsnuća. Za krotke raj počinje već na zemlji, jer znaju i žive ono što im je Bog posijao u njihovo srce. Krotak čovjek vjeruje u čovjeka. Takav je bio i Gandhi, koji je od svega Evanđelja najviše volio blaženstva, i M. Luther King, koji je rekao bijelcima ‘možete nas progoniti koliko god hoćete, mi ćemo vas i dalje ljubiti’! Krotki su ljudi oni koji s ljubavlju podnose blizinu opakih, nametljivih i zločestih, te su stoga oni spona koja treba povezivati sve ljude da žive u miru i slozi, kako to i riječ Božja kaže: „Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje” (Iz 11,6-8).

Andrija Vrane