Pred nama je treći
tjedan trećeg blaženstva „Blago krotkima-oni će baštiniti zemlju“, koji počinje,
u subotu, 05.04.2014. sa sljedećim pitanjima:
1.
Uočavam li povezanost krotkosti i- samozatajnosti, vjernosti i poslušnosti?
Znadem li biti poslušan i s kojim motivima?
2.
U Abrahamu, Mojsiju, Kalebu i Jošui možemo pronaći uzore poslušnosti. Znadem li
biti odvažan u poslušnosti, dadem li se lako obeshrabriti, povući, odustati ili
znadem odbaciti strah i dati mjesta miru, krotkosti i snazi Božjoj u meni?
3.
Je li krotkost i blagost znak moje nemoći i pacifizma ili znak moje odlučnosti
za nasljedovanje Onoga koji ide ispred mene i na koga se u poslušnosti
oslanjam?
4.
Je li moja blagost i krotkost najprije odgovor Božjoj riječi u meni?
5.
Može li blagost i krotkost biti lijepa maska pod kojom se krije nespremnost i
nebriga za Božju riječ i za potrebu drugoga?
6.
Kako moja krotkost djeluje na ljude oko mene? Posreduje li ona drugima Božji
dodir mira, razumijevanja i ohrabrenja?
Za razmatranje se
možete poslužiti tekstom dr. Božidara Mrakovčića.
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! (Mt 5,5)
Nakon siromaha duhom i
ožalošćenih Isus u trećem blaženstvu naziva blaženima krotke. Temelj njihovog
blaženstva i razlog njihove već sadašnje radosti je Isusovo obećanje da će
upravo oni „baštiniti zemlju“. Tko su to „krotki“ u biblijskom kontekstu? Što
Isus misli kad kaže da će oni „baštiniti zemlju“? Odgovore na ova pitanja
nalazimo kako u Starom tako i u Novom zavjetu.
Zemlju će posjedovati
krotki, obilje mira oni će uživat (Ps 37,11)
Psalam 37 započinje s
dvije zabrane: „Nemoj se žestiti na opake, zavidjeti nemoj pakosnicima“
(1-2). Slijedi niz zapovijedi koje se gotovo sve mogu protumačiti kao poziv na
pouzdanje u Gospodina: „U Gospodina se uzdaj i čini dobro … Sva tvoja
radost neka bude Gospodin … Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj …
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj“ (3-7a). Nakon zapovijedi psalmist se
opet vraća zabranama: „…ne žesti se na onog koji ima sreće, na čovjeka koji
spletke kuje. Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne
učiniš“ (7b-8). Očito je da se i sve zabrane mogu svesti na zajednički
nazivnik: psalmist poziva na izbjegavanje srdžbe, zavisti i sličnih negativnih
osjećaja koji se spontano javljaju kod čovjeka dok promatra opake kako
prosperiraju. U narednim recima psalmist donosi i razloge navedenih zabrana i
zapovijedi: „Jer će biti satrti zlikovci, a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju. Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema. Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat“
(9-11). Ovaj naizmjenični govor o oprečnoj sudbini opakih i pravednih ne
samo da nam otkriva smisao prijašnjih zapovijedi i zabrana nego nam i otkriva
tko su to krotki i što to znači posjedovati zemlju. Krotki su oni koji se
suočeni s podmuklim djelovanjem opakih i s njihovim uspjehom ne prepuštaju
srdžbi i impulzivnom djelovanju za koje se čovjek obično kasnije najčešće kaje.
Snagu za uzdržavanje od negativnih emocija nalaze u svojem posvemašnjem
pouzdanju u Boga. Psalam 37 tako povezuje prvo i treće blaženstvo. Krotki mogu
biti samo oni koji sve svoje pouzdanje stavljaju u Boga, tj. koji su ujedno i
siromasi duhom. I za jedne i za druge Ps 37 kaže da će posjedovati zemlju. Što to
znači? Sam psalam daje i objašnjenje ovog obećanja: za razliku od zlikovaca
koji će biti „satrti“ i „nestati“, krotki će „stanovati u zemlji“ i uživati
„obilje mira“ (3.9-11). Paralelizam između posjedovanja zemlje i uživanja
obilja mira u Ps 37,9 upućuje da baštiniti zemlju ne znači osvojiti neku
državu ili čitavu kuglu zemaljsku, već ući u posjed onog bitnog što vlasništvo
dobre, prostrane i plodne zemlje osigurava, a to je život, mir i sigurnost.
Krotkost u Novome
zavjetu
U Novom zavjetu imenicu
krotkost i pridjev krotak nalazimo sveukupno samo 15 puta. Prevoditelji katkada
za iste grčke riječi koriste i sinonime: imenicu blagost i pridjev blag.
Blagost je tako uvrštena kod Pavla među plodove Duha Svetoga (Gal 5,22-23).
Pavao očito smatra da za pravu krotkost čovjeku nije dovoljna njegova dobra
volja, nego i pomoć Duha Božjega. Blagost ili krotkost je uz poniznost potrebna
da se sačuva jedinstvo Crkve (Kol 3,12-13). Krotak čovjek zna kontrolirati
vlastitu srdžbu i izbjegava ono što bi kod drugih izazvalo slične negativne
emocije i time izazvalo podjele. Pavao poziva na blagost u korigiranju drugoga
(Gal 6,1). Krotki, svjesni vlastite slabosti, korigiraju onoga koji je
pogriješio kao jednak jednakoga, kao brat brata. Sv. Petar poziva kršćane
da se s blagošću, bez trijumfalizma, ophode s nevjernicima: …budite uvijek
spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u
vama, ali blago i s poštovanjem…“ (1 Pt 3,15-16). Prema sv. Jakovu krotkost je
nužna da bi se moglo čuti i izvršiti riječ Božju: „Svatko neka
bude brz da sluša, spor da
govori, spor na srdžbu. Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. Zato
odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite
usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše“. (Jak 1,19-21). Isti sv. Jakov
blagost smatra jednom od glavnih kvaliteta kršćanske mudrosti (Jak 3,13-14).
Isusova blagost
Treće blaženstvo je
jedino koje za uvjet blaženstva navodi kvalitetu koja se kod Mateja dvaput
izričito primjenjuje na Isusa. Matej
prikazuje Isusa kao blagog učitelja: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od
mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (Mt
11,29). Isusov nauk je u skladu s njegovom blagošću sladak i lagan i donosi
spokoj. Farizeji i pismoznanci su naprotiv kao učitelji tvrdi i umišljeni, i
nameću narodu na ramena nesnosna bremena (Mt 23). Isus je zatim blag i kao
Mesija. Ne ulazi u Jeruzalem kao mesija ratnik, nego kao blagi i miroljubivi
kralj: „Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na
magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu“ (Mt 21,25). U takvome Isusu Matej
vidi ispunjenje i Izaijinih riječi o Sluzi Jahvinom: “… preti se neće, neće
bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti…“ (Mt 12,19-20). Biti blag znači
nasljedovati Isusovu blagost.
Krepost jakih i baština
sinova
Lako se može dobiti
pogrešan dojam da su blagi ljudi slabići. Međutim krotkost je krepost jakih,
jer najteže je vladati sam sa sobom. Za blagost je karakteristično ne ono što
se čini, nego ono što se ne čini. Blag čovjek se suzdržava od srdžbe i ostalih
negativnih osjećaja kako ne bi ugrozio svoj odnos s drugima kao i slobodu i
otvorenost za Božju volju. Time ispunjava uvjet da u budućnosti primi od Boga u
baštinu zemlju, odnosno život, mir i blaženstvo koje ona označava. Kod Mateja
se osim zemlje u baštinu prima život vječni (Mt 19,29) i Kraljevstvo nebesko
(Mt 25,34). U sva tri slučaja radi se o eshatološkim stvarnostima koja jedna
drugu objašnjavaju. Blaženstvo krotkih je u njihovoj sigurnosti da im je
nebeska baština koju im je Otac namijenio i koja ih kao sinove čeka sigurna i
to ih čini sposobnim da već sada mogu biti slobodni i od srdžbe i od zavisti.
( prema Dr. Božidaru
Mrakovčić)
Svoja svjedočenja dostavite
na mail adresu: kursiljo.hrvatska@gmail.com
Nema komentara:
Objavi komentar