Pitanja za treći tjedan velike devetnice povodom obilježavanja 40 godina Kursilja u Hrvatskoj

1.   Kad sam doživio zaštitu i pomoć Božju?

2.   U što sam se sve pouzdavao, (obitelj, djecu, u sebe, u veze, znanje, sposobnosti), koja razočaranja imao i jeli se moje pouzdanje oslonilo na Boga? Koji su bili presudni trenuci premještanja mog pouzdanja?

3.   Gdje doživljavam poniznost, kako ju razvijati, kako ne podleći zamkama zloga?

4.  Što sve priječi otvorenost drugome? Što me priječi da Crkvu vidim kao Kraljevstvo nebesko? Kakav je moj odnos s braćom - obitelj, župa, kursiljo? Što još trebam oprostiti?

5.  Čime se ponosim, što su moja bogatstva, za što sve kažem da „imam“, a što „imam“, a da nisam kupio?

6.  Gdje i kada sam doživio obdarenost kraljevstvom nebeskim: Istinom, pravdom, mirom i ljubavlju? Kako ja vidim Kraljevstvo nebesko? Doživljavam li to kraljevstvo nebesko već ovdje i sada ili još čeznem?

7.  Kako se u potpunosti predati? Kako ja mogu pomoći ostvarenje Kraljevstva nebeskog? Koju ulogu     u tome ima moj Kralj? Je li on zaista kralj, ili ja još uvijek vodim glavnu riječ? Čega se trebam odreći?

Treći tjedan počinje u subotu, 8. veljače 2014 i traje do petka, 14. veljače 2014.

U nastavku je prvo od  vlč. Andrije Vrane "Uvod gora = srce", kao pomoć za razmatranje, a nakon toga i tekst za razmatranje vlč. Domagoja Matoševića "Blago siromasima duhom".

1.

„UVOD - gora = srce, vlč Andrija Vrane

…Gora na koju se Isus popeo zapravo je mali, blagi brežuljak. Tu je on svima vidljiv i svima dostupan. Ovaj brežuljak zove se ljudsko srce. Glas koji tu odzvanja praćen je mirom i toplinom . Na brežuljku ljudskog srca odzvanjaju riječi: BLAGO VAMA! RADUJTE SE! VELIKA JE PLAĆA VAŠA NA NEBESIMA! Ove riječi upućene su osnovnoj težnji i osnovnoj potrebi ljudskog srca. Ono najnutarnjije i najbitnije što mi ljudi jesmo i na što smo pozvani jest težnja DA BUDEMO BLAŽENI. BLAGO VAMA! Dopustimo da ova riječ u nama zazvoni, dopustimo da uđe u naš život i da ga obasja. Jedino ona to može. Zašto da si više lažemo i varamo svoje srce upućujući ga na izvore grijeha i nesreće!?

BLAGO VAMA! RADUJTE SE! VELIKA JE PLAĆA VAŠA NA NEBESIMA!

Ove riječi može i smije izgovoriti jedino Isus. On jedini posjeduje sadržaje blaženstva, radosti i neba i on ih jedini može darivati. A sam njegov govor već obećava, nudi i dariva. Upravo do se događa svaki puta kada s vjerom slušamo i prihvaćamo Blaženstva. Izgovorimo li sada iz dubine svoga vjerničkog srca u poniznoj vjeri i nadi, skupa s njime:

BLAGO NAMA! RADUJMO SE! VELIKA JE PLAĆA VAŠA NA NEBESIMA! - ove riječi postat će djelom, odnosno u našem biću i u našem životu RIJEČ ĆE POSTATI TIJELOM.

I udubimo se ponovo u prvo blaženstvo: Blago siromasima duhom na temelju razmišljanja vlč. Domagoja.

I PIŠIMO ODGOVORE NA PITANJA! I podijelite ih u malim skupinama od dvoje pa nadalje. A možda Vas Duh nadahne da pošaljete i za druge (to možemo podijeliti i bez potpisa), po Vašoj želji!

Andrija Vrane“

2.

„Blago siromasima duhom, vlč Domagoj Matošević

U ovom razmatranju želio bih se zadržati na prvom Isusovom blaženstvu kojega je izgovorio u svojoj poznatoj besjedi na gori, a ono glasi: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Često me vjernici pitaju za pojašnjenje ovoga blaženstva. Što to znači biti siromašan duhom? Nemoguće je dati pojašnjenje ovog blaženstva bez razumijevanja židovskog mentaliteta u kojem je ono nastalo. U judaističkom mentalitetu Boga se najviše gledalo kao istinskog i pravednog kralja. Kralja koji uzima u obranu one koji nemaju nikoga da ih brani. Jahve je na neki način obavezan stati u zaštitu obrane osnovnih prava onima koji se za ta prava ne mogu sami boriti. To znači da su siromašni (anawim), prema mentalitetu Staroga zavjeta, na osobiti način štićeni od samoga Boga, njihovog kralja.

Isus tragom ovog razmišljanja zapravo želi reći da su blagoslovljeni oni koji nemaju i ne žele imati drugog oslonca osim Boga. Blagoslovljeni su oni koji znaju tko je njihov kralj te se ne pouzdaju u lažna bogatstva niti u same sebe. Bog siromašne duhom ne ljubi zbog toga što oni nešto imaju, nego upravo zbog onoga što nemaju, a nemaju: samodostatnost, zatvorenost, oholost da se mogu spasiti sami… Siromašni duhom nisu, dakle, samo oni koji materijalno oskudijevaju, nego su to oni koji se ponizno uzdaju u Boga tako da se pred njim smatraju praznima i siromašnima znajući da su jedino po Bogu bogati.

Koje je moje mjesto u Crkvi?

Ne bih, međutim, želio da ovo razmatranje o siromasima u duhu ostane samo na nekoj teoretskoj spoznaji, nego bih volio da i sami učimo od siromaha duhom koji su i danas prisutni među nama. Dozvolite mi, stoga, da vam ispričam jednu istinitu zgodu.

Jednom prilikom bio sam sudionik na susretu jedne kršćanske zajednice čija je karizma vezana uz osobe s intelektualnim teškoćama. U ovoj zajednici svi se zajedno druže i komuniciraju bez ikakvih podjela i razlika. Tema toga susreta bila je: „Koje je moje mjesto u Crkvi?“ Nakon najave teme podijelili smo se u male grupe sačinjene od osoba s intelektualnim poteškoćama. Osobno sam bio skeptičan i pitao sam se hoće li oni moći razumjeti zahtjevnu temu i što će odgovoriti na pitanje: koje je moje mjesto u Crkvi? Na početku radionice prvi smo mi, pod navodnicima „zdravi“, govorili o našim različitim službama koje obavljamo u različitim crkvenim zajednicama. Tada je došao red na osobe s intelektualnim poteškoćama. U početku su šutjele i kao da nisu razumjele što trebaju reći. Animator radionice ih je ohrabrio i zamolio ih da kažu nešto u čemu su dobri, a što može koristiti čitavoj zajednici. Tada je jedan mladić koji boluje od Dawnovog sindroma rekao: „Ja dobro slušam!“, a druga djevojka je rekla „Ja dobro molim! Kada me netko zamoli da molim za njega ja onda doista dobro i vjerno molim za tu osobu.“

Dugo sam ostao zamišljen nad tim odgovorima jer su bili posebni i drugačiji. On nas „zdravih“ nitko nije rekao da dobro sluša ili da dobro moli jer smo miljama daleko od tih prevažnih kreposti, a oni su upravo obilovali tim blagom kojim su nas sve obogatili. Tada sam shvatio da je njima Isus uputio riječ: Blago siromasima duhom njihovo je kraljevstvo nebesko.

Evo i pitanja za sedam dana!

1.   Kad sam doživio zaštitu i pomoć Božju?

2.   U što sam se sve pouzdavao, (obitelj, djecu, u sebe, u veze, znanje, sposobnosti), koja razočaranja imao i jeli se moje pouzdanje oslonilo na Boga? Koji su bili presudni trenuci premještanja mog pouzdanja?

3.   Gdje doživljavam poniznost, kako ju razvijati, kako ne podleći zamkama zloga?

4.  Što sve priječi otvorenost drugome? Što me priječi da Crkvu vidim kao Kraljevstvo nebesko? Kakav je moj odnos s braćom - obitelj, župa, kursiljo? Što još trebam oprostiti?

5.  Čime se ponosim, što su moja bogatstva, za što sve kažem da „imam“, a što „imam“, a da nisam kupio?

6.  Gdje i kada sam doživio obdarenost kraljevstvom nebeskim: Istinom, pravdom, mirom i ljubavlju? Kako ja vidim Kraljevstvo nebesko? Doživljavam li to kraljevstvo nebesko već ovdje i sada ili još čeznem?

7.  Kako se u potpunosti predati? Kako ja mogu pomoći ostvarenje Kraljevstva nebeskog? Koju ulogu     u tome ima moj Kralj? Je li on zaista kralj, ili ja još uvijek vodim glavnu riječ? Čega se trebam odreći?“