Dana 03.05. započeo je drugi tjedan četvrtog
blaženstva "Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se
nasititi!", a za razmatranje slijede pitanja:
1. Želim
li se danas dopasti Bogu više nego li ljudima? Koje su mi zapreke na tom putu
(navezanost na mišljenje ljudi s kojima živim, radim... kompleks manje
vrijednosti, oholost, taština, slaba vjera...)
2. Vjerujem
li da su blaženstva jedini ispravni put da se ostvarim kao osoba? Kako sam se
dosad ostvarivao kao osoba i kako mi danas ide ovaj novi smjer?
3. Vjerujem
li da su blaženstva jedini ispravni put da se ostvarim kao osoba? Kako sam se
dosad ostvarivao kao osoba i kako mi danas ide ovaj novi smjer?
4. Jesam
li danas iskusio bar neke plodove blaženstva? Koje? Kako moja okolina
doživljava moje nastojanje oko kreposnog života, moje vježbanje u njemu?
5. Jesam
li sam iskusio tjeskobu koja je nastala kao plod vlastite pravednosti te duboku
čežnju za Božjom? U kojim trenucima, događanjima ili pak ljudskim promišljanjima...?
6. Kako
je tebi danas živjeti sa samim sobom? Da li si iskusio uronjenost u Božju
milost...Koliko si iskusio da Isusova duša čezne za tvojom ... i da te u čežnji
pretekao... Koliko je radosti u njoj i čime je uvjetovana?
7. Odustajem
li od puta za savršenošću zbog neuspjeha?
U privitku je
tekst vlč. Andrije Vrane
„BLAGO GLADNIMA I ŽEDNIMA PRAVEDNOSTI, ONI ĆE SE NASITITI“
(prema Jungclaussen)
Pravda o kojoj je ovdje
riječ nije pravda ovoga svijeta. Da shvatimo o kakvoj se pravdi radi moramo
pažljivo promatrati Gospodina Isusa. On živi jedino od Oca i za Oca. Poznaje
samo jedno: činiti volju Očevu. Njegova pravednost sastoji se u vršenju volje
Očeve. Otac je zadovoljan Isusom. Kod krštenja na Jordanu i preobraženja na
brdu Tabor Otac objavljuje: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni, u kome mi sva milina!“
(Mt 3,17 i Mt 17,5).
Isus Krist – Pravednik
mjerilo je naše pravednosti. Koliko živimo od Oca i za Oca, toliko smo
pravedni. Koliko je u nama živa i jaka želja da vršimo Očevu volju, toliko je
živa i jaka u nama i pravednost. Sv. Benedikt opisuje Isusa kao želju i težnju
da se dopadne Bogu i u tome vidi ideal redovničkog i kršćanskog života. Koliko
želim dopasti se Bogu, toliko sam pravedan. Nova pravednost veća je od
pravednosti književnika i farizeja. Bez nje nemoguće je dospjeti u Kraljevstvo
nebesko.
Gladovati i žeđati za
pravednošću znači: težiti za tim da sebe samoga usavršim u Bogu. Na ovoj zemlji
uvijek nanovo doživljavam da sam nesavršen, da sam nedovršen, da sam nepotpun,
razdvojen. Ako nisam ispravan, ako sve ne funkcionira onako kako je to Bog
postavio, to me boli, to me uznemirava, muči. Postajem gladan i žedan za
upotpunjenjem, za cjelovitošću, za savršenošću. Na ovoj zemlji ispravan čovjek
uvijek će osjećati glad i žeđ za pravednošću. One na ovoj zemlji ne mogu
prestati. Ovdje je nemoguće utažiti onu tajanstvenu glad i žeđ za Bogom.
Čovjek se nikada ne može
osjećati dovoljno lijepo obučen u Kristovu pravednost, nikada dovoljno
osnažen snagom njegove ljubavi. Na ovoj zemlji jednostavno smo osuđeni da
budemo gladni i žedni Boga i božanskoga. Na ovoj zemlji ja nikada neću ljubav
potpuno živjeti niti se mogu nekome potpuno darovati… Unatoč svemu, Kristova
riječ o gladnima i žednima pravednosti garantira mi da je moja nedovršenost
uzeta i dokinuta u Božjoj punini. Već ovdje na zemlji. Usprkos suprotnom
iskustvu.
Čovjek se ostvaruje kroz
življenje Blaženstava. Gladovati i žeđati za pravednošću znači zapravo željeti
živjeti Blaženstva, željeti živjeti novu pravednost koja je nastupila s
Kristom. Ovoj pravednosti mjerilo je Krist. Prema ovoj pravednosti vodi samo
jedan put – zajedništvo s Kristom. Kada se nalazim u zajedništvu s Kristom –
Pravednikom njegova pravednost postat će moja pravednost, a Očeva naklonost,
počivat će na meni.
Čini mi se da se u ovo
razmišljanje dobro uklapa tekst č.s. Marije Angele Žigrić:
Nije to tjelesni glad i
žeđ zemaljska…
Žeđ je to i glad za
pravednošću, čežnja da uđemo u tajne pravednosti – svetosti…želja da se
ispunimo samim Bogom, začetnikom svake pravednosti…tri puta svetim Bogom…
Blago duši koja žudi za
hranom pravde, kojoj je hrana kao i Kristu – vršiti, Bože, volju tvoju…
Blago onima koji svim
svojim bićem mogu pjevati: „Žeđa duša moja za Bogom jakim, živim!
A Pjesnik – Prorok nas
poziva: „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!“
Blago onima koji su
okusili djeličak ove slasti preobilne i zapalili se ljubavlju i žeđu prema
čistoj radosti, onima koji se ne zatvoriše u već postignuto, onima koji srcem
znaju da je Bog neizmjeran i stoga su i želje za njim svaki dan nove…
neizmjerne…
Nema komentara:
Objavi komentar