Treći tjedan četvrtog blaženstva "Blago gladnima
i žednima pravednosti: oni će se nasititi!", počinje u subotu 10.05.2014.
godine sa slijedećim pitanjima:
1.
Pravednost se
uspoređuje s glađu i žeđi, nečim elementarnim za život. Osjećam li težinu te
usporedbe?
2.
Prorok Amos govori o
gladi i žeđi za slušanjem Božje riječi. Što meni znači Božja riječ? Kako se
očituje moja glad i žeđ za slušanjem Božje riječi? Je li moja žeđ za Božjom
riječi takva kakva je žeđ žednoga i glad gladnoga?
3. Po svojoj riječi Bog
nam je otkrio svoju volju. Kako čitam Božju riječ? Što ja tražim u njoj, a na
što me Bog poziva da tražim – ispunjenje svojih želja ili njegova obećanja?
4.
Bog nudi Savez,
zajedništvo sa sobom i obećava ostvarenje toga zajedništva, ako ga mi želimo.
Razumijem li razliku između vršenja zakona i biti u Savezu s Bogom?
5. Isus poziva na
uspostavljanje odnosa s Njim i s bližnjima, a ne izvanjsko vršenje zakona,
dužnosti, uredbi te traži od nas da naša pravednost bude veća od pravednosti
pismoznanaca i farizeja. U čemu je moja pravednost veća od pravednosti farizeja
i pismoznanca?
6. Učim li se sućuti od
Isusa i uočavam li poput njega potrebne te koliko sam spreman dijeliti svoje
vrijeme, novac, sposobnosti, snage…?
7. Koliko je snažna
moja zauzetost za pravednost? Uočavam li: koliko zauzetosti – toliko
nasićenosti?
BLAGO GLADNIMA I
ŽEDNIMA PRAVEDNOSTI: ONI ĆE SE NASITITI!
Od osam Isusovih
blaženstva čak dva imaju kao uvjet pravednost: „Blago gladnima i žednima
pravednosti: oni će se nasititi! … Blago progonjenima zbog pravednosti njihovo
je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,6.10). Četvrto blaženstvo traži neka
objašnjenja. Koji su to „gladni i žedni pravednosti“? Kakvo značenje ima pojam
„pravednost“ u Matejevom evanđelju? Što to znači da će se gladni i žedni
pravednosti nasititi? Čime će se nasititi?
Biti gladan i žedan
pravednosti
Osjećaj gladi i žeđi je
svojstven svakom zdravom čovjeku. Potreba za hranom i pićem je najosnovnija
ljudska potreba i od egzistencijalne je važnosti. U Isusovo vrijeme je većina
običnih ljudi u Palestini živjela na rubu gladi, a o problemu kvalitetne pitke
vode, uzme li se u obzir izrazito suhu klimu većeg dijela Isusove domovine,
nije potrebno ni govoriti. U svakom slučaju Isusovi suvremenici su bolje
razumjeli što znači biti gladan i žedan nego mi danas. Isusov govor o gladi i
žeđi je očito slikovit, jer ne govori o gladnima i žednima kruha i vode, nego
pravednosti. U Starom zavjetu nalazimo slične primjere slikovitog govora o
gladi i žeđi.
Psalmist u svojoj nesreći
zbog nemogućnosti da hodočasti u jeruzalemski hram tugaljivo pjeva: „Žedna
mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? (Ps
42,3)“. Prorok Amos prijeti Izraelcima posebnom Božjom kaznom: „Evo, dani
dolaze – riječ je Gospodnja – kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha
ni žeđ vode, već slušanja riječi Gospodnje“ (Am 8,11). I u jednom i u
drugom slučaju radi se o intenzivnoj želji za Bogom, odnosno njegovom
riječi. Slično možemo reći i za četvrto blaženstvo: Isus proglašava
blaženima one čija se želja i potreba za pravednošću u intenzitetu može
usporediti sa željom i potrebom ondašnjeg gladnog i žednog čovjeka za hranom i
pićem.
Značenje pojma
„pravednost“ kod Mateja
Pravednost u Bibliji
označava stav i djelovanje u skladu s ispravnom normom. Za Boga se kaže da je
pravedan ukoliko je vjeran savezu što ga je sklopio sa svojim narodom i u
svojoj vjernosti spašava svoj narod. Pravednost, kako naroda tako i pojedinca,
sastoji se također u vjernosti savezu koja se konkretizira u vršenju Zakona,
odnosno Božje volje. Proglašava li Isus blaženima one koji žude za Božjim
spasenjem ili djelovanjem u skladu s Božjom voljom? Pridjev pravedan i
imenica pravednost kod Mateja se uvijek odnose na ljude. Na posljednjem sudu pravednicima
će biti nazvani oni pojedinci koji su gladnoga nahranili, žednoga napojili,
stranca primili, gologa odjenuli, bolesnoga i zatvorenoga pohodili (usp. Mt
25,34-40), tj. oni koji su za života djelovali u skladu s voljom Božjom. Imenicu
„pravednost“ nalazimo u Matejevom evanđelju sveukupno sedam puta od čega čak
pet puta u čuvenom Isusovom Govoru na gori (Mt 5,1-7,28). Kakve veze ima Govor
na gori koji počinje upravo blaženstvima s pravednošću u smislu življenja u
skladu s voljom Božjom?
Isusov Govor na gori mnogi
nazivaju Magna carta kršćanstva. U tom su govoru jasno postavljena pravila i
zahtjevi kršćanskog života, odnosno volja Božja onako kako nam je Isus, novi
Mojsije, objavljuje. Osim u četvrtom (Mt 5,6) i osmom blaženstvu (Mt 5,10)
izraz „pravednost“ u Govoru na gori dolazi na tri strateški vrlo važna mjesta.
U 5,20 Isus tvrdi da je pravednost, i to onakva kakvu je on objavljuje,
neophodan uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko: „Uistinu kažem vam: ne bude li
pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca
i farizeja, ne, nećete ući
u kraljevstvo nebesko“. Ovom tvrdnjom Isus uvodi u dio govora u kojem čuvenim
antitezama (Mt 5, 21-22: „Čuli ste da je rečeno starima … A ja vam kažem“.)
božanskim autoritetom naučava kako se trebamo ponašati prema našim bližnjima
(Mt 5,21-48). Centralni dio Govora na gori (6, 2-18) u kojem nas Isus, govoreći
o milostinji, molitvi i postu, uči kako se valja odnositi prema Bogu, također
ima za uvod redak o pravednosti: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred
ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na
nebesima“. Pravednost prema Mateju nije tek osjećaj, nego konkretno vršenje
volje Božje (usp. Mt 7, 21) ne gledajući pri tom na ljude: hoće li nas zbog
toga progoniti (usp. Mt 5, 10: „Blago progonjenima zbog pravednosti…“) ili
hvaliti. I konačno imenicu „pravednost“ nalazimo zadnji put u Govoru na
gori kao zaključak Isusove pouke o odnosu vjernika prema stvarima (Mt 6,19-34):
„Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se
ostalo dodati“ (Mt 6,33). Tjeskobnoj brizi za hranu, piće i odijelo Isus
suprotstavlja brigu za ono najbitnije, za život u skladu s voljom Božjom.
Pojam pravednosti u četvrtom blaženstvu obuhvaća dakle sve ono što Isus u
Govoru na gori naučava o pravednom djelovanju u odnosu na Boga, bližnjega i
materijalne stvari.
Oni će se nasititi
Zauzetost za pravednost
treba, prema Isusovim riječima, s jedne strane biti snažna poput potrebe za
hranom i pićem, a s druge strane važnija čak i od te najosnovnije ljudske
potrebe. Samo takve će Bog nasititi. Čime? Svakako ne naravnim kruhom, jer
temelj ovog blaženstva nije sigurnost ovog, nego vječnog života. Odgovor na
postavljeno pitanje sugerira Psalam 17: „A ja ću u pravdi gledati lice
tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati“ (r. 15). Psalmist
se nada da će uskoro doći u hram i nasititi se ondje Božjom prisutnošću.
Zajedništvo s Bogom u kraljevstvu nebeskom Isus više puta opisuje upravo slikom
eshatološke gozbe (usp. Mt 8,11; Mt 22,1-10; Mt 26,29) koja označava vječni
život koji više neće ugrožavati niti glad niti žeđ: „Neće više gladovati ni
žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega. Jaganjac koji je posred
prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života“ (Otk
7,17). Radi se dakle o vječnom životu kojim će Bog, izvor života, obdariti one
koji s Isusom mogu reći: „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla…“(Iv
4, 33), tj. one kojima su kraljevstvo nebesko i pravednost njegova važnije od
svega ostalog.
http://biskupijakrk.hr/Clanak.aspx?cid=183&izb=40
Nema komentara:
Objavi komentar