Pitanja i tekst za razmatranje za drugi
tjedan sedmoga blaženstva - "Blago mirotvorcima: oni će se sinovima
Božjim zvati!" započeo je u subotu 26.07.2014.
Pitanja:
1.
Što podrazumijevaš pod dostojanstvom naroda i osoba? Kako razumiješ da nema
mira bez poštivanja dostojanstva osobe?
2.
U čemu si pokušavao naći mir i na koji ga način pokušao uspostavljati te kako
je to završavalo? Što ti činiš kad doživiš neprijateljstvo neke osobe?
3.
Mir nastupa kad je u blizini Bog. U središtu mira je odnos. Što za tebe znači
da je izvor mira „naš Gospodin Isus Krist'?
4.
Kristov mir je dubok mir uma i srca koji nikakve okolnosti (bolni gubici,
žalost i patnja) ne mogu poljuljati, u kojem nema zavisti, sumnjičenja, mržnje,
straha i uznemirenosti... Što od navedenog tebe najčešće uznemirava, narušava
tvoj mir s ljudima s kojima živiš?
5.
Možeš li navesti neko svoje svjedočanstvo gdje si posredovao mir?
6.
Cijenim li ja povjerenje koje Gospodin ima prema meni kad me poziva u službu
pomiritelja, mirotvorca?
7.
Koliko od svoga života ulažeš u izgradnju, stvaranje mira, kako bi imao
iskustvo da si sin/kći Božja?
Blago
mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5,9)
…
Mir
se ostvaruje izmirenjem s Bogom
„Danas
se, draga braćo i sestre, želim pridružiti vapaju koji se sa sve većom
tjeskobom izdiže iz svih krajeva svijeta, iz svih naroda, iz srca svakog
čovjeka, iz jedne obitelji koja je čovječanstvo: to je vapaj za mirom! To je
vapaj koji snažno odzvanja: želimo svijet u kojem vlada mir, želimo biti
muškarci i žene mira, želimo da u ovom našem svijetu, rastrganom podjelama i
sukobima, zavlada mir: nikada više rata! Nikada više rata! Mir je predragocjeni
dar kojeg treba promicati i čuvati“, naglasio je papa Franjo pozivajući nedavno
sve na post i molitvu za mir u Siriji. Mir je vječna težnja čovjekova,
stvarnost u kojoj se ostvaruje kao ljudsko biće i u kojoj najniže može pasti u
svom dostojanstvu. Ljudi obično misle da mir nastaje kada prestanu
neprijateljstva, ratovi ili neki drugi sukob, ali mir je daleko bogatija i
sveobuhvatnija stvarnost. Svijet svojim spletkama, oružjem, novcem i zakonima
ne može donijeti istinski mir. „Postoji Božji sud i sud povijesti o našim
djelima kojem se ne može pobjeći! Uporaba oružja nikada ne donosi mir. Rat
priziva rat, nasilje priziva nasilje“, reći će papa Franjo. Mnogo je primjera
takvog lažnog mira koji je nametnut silom oružja, moći i novca (kako među
narodima, tako i pojedincima). Svjedoci smo i svjedočimo tomu u vlastitoj
prošlosti i sadašnjosti. Mir se ne može ostvariti bez poštivanja i
razumijevanja dostojanstva naroda i osoba, bez pravednosti i ljubavi (KKC
2304). Mnogi traže mir na svjetovne načine, koji nikada nisu niti hoće
uspjeti. Mir se ne nalazi stvaranjem velikog bogatstva, moći ili ugleda. Mir se
ne nalazi u lovu na ugodu, zabavu i lagodu, osobito ne u porocima i požudama.
Ništa od toga ne može, čak kad je prikupljeno u velikim količinama, stvoriti
trajnu sreću ili mir. U svijetu i od svijeta ne možemo primiti mir, ono što
nemaš, to ne možeš ni dati. U biblijskom govoru mir ima vrlo široko značenje.
Hebrejska riječ za mir je šalom i znači „cjelovitost“, a opisuje puninu života
u svakom smislu: blagoslov, bogatstvo, spas, dug i zdrav život do prirodne
smrti, slavu, počinak, sreću i pravednost. Jednom riječju, mir je punina sreće.
Takav mir može čovjeku podariti samo Bog. Mir je Božji dar, nadnaravni dar.
Nastupa kada je u blizini Bog. On je obećan i ljudi mu se nadaju; on je dan
ljudima, a ljudi za njim čeznu; mira nema iako je neprekidno među nama. U
središtu mira je odnos. Puninu tog odnosa imali su naši praroditelji Adam i
Eva, uživali su ga. Mir je posljedica Božjeg djelovanja u čovjeku i po čovjeku.
Taj odnos narušen je zloporabom još jednog velikog dara: slobodne volje.
Vlastitim izborom u slobodi čovjek se pobunio protiv Boga i „ubio“ taj odnos,
prijateljstvo. Grijeh narušava odnos s Bogom, ali i odnos čovjeka prema čovjeku
i prema stvorenome svijetu. Posljedice narušenog odnosa s Bogom najzornije nam
se očituju odmah Kajinovim grijehom koji se u svoj grozoti ponavlja i danas
(bratoubojstvo). Tek kad se obnovi čovjekov odnos s Bogom, može nastati i mir u
čovjeku i pomirenje među ljudima. Mir je dar koji nastaje kao plod istinskog
pomirenja s Bogom. No, koliko god se čovjek trudio, nijednim svojim djelom,
pogotovo ne materijalnim darom (prinosom), nije mogao postići to izmirenje. U
svojoj naravi čovjek je grješan. Potreban bijaše bolji posrednik izmirenja Boga
i ljudi, bez grijeha. Jedino Isus, pravi čovjek i pravi Bog, Jedinorođeni Sin
Božji, izmiruje čovjeka s Bogom svojim životom, smrću i uskrsnućem.
Ubivši
u svome Tijelu svako neprijateljstvo, prinese Sebe kao otkupninu za sve, opečativši
novi Savez u „svojoj Krvi“. Knez mira (kako ga proroci navijestiše), vršeći u
potpunosti volju Oca Nebeskog, uspostavlja prvotni odnos izgubljen grijehom
prvoga čovjeka, te poziva i nas u taj odnos. Isusovim uskrsnućem otvorena nam
je nepresušna riznica milosrđa i praštanja.
Isus
nas poziva u svoje kraljevstvo, na neprekidan odnos vjernosti savezu s Bogom.
Pozvani smo biti svjedoci tog odnosa, biti pronositelji mira, mirotvorci u
svijetu, svjedoci prisutnosti Božje, svjedoci Ljubavi i Uskrsloga.
Blago
mirotvorcima
Iz
dana u dan gledam raširene Isusove ruke … kako poziva i prima u svoj zagrljaj,
grijehom i nemirom ranjenu djecu Božju. Poziva i dočekuje On, Krist, „Knez
mironosni“ (Iz 9,5).
Njegovo
je poslanje uspostaviti mir što ga je Adamov grijeh narušio. Sv. Pavao kaže:
„Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu.“
(Rim 5,1). Tko god se odrekne grijeha i otvori svoje srce Kristovoj ljubavi,
prepusti se u Njegov „zagrljaj“, postaje sudionik toga nebeskog mira. Nema drugog
temelja mira osim toga „sakramentalnog sjedinjenja“ s Kristom. Kristova
milost, primljena u srce, suzbija svako neprijateljstvo, stišava sukobe i
ispunjava dušu ljubavlju. Onoga tko je u miru s Bogom i sa svojim bližnjima
nitko ne može učiniti nesretnim. Krist prilazi svakoj ranjenoj duši da je
iscijeli.
Život
pun bolnih gubitaka, žalosti i patnje može se razvedriti dragocjenim
otkrivanjem Njegove nazočnosti. Ako primimo Krista kao stalnog gosta svoje
duše, Božji mir, koji nadmašuje svaki um, sačuvat će naša srca i misli u Kristu
Isusu. Kristov mir je dubok mir uma i srca koji nikakve okolnosti ne mogu
poljuljati. U njegovu srcu neće biti zavisti, sumnjičenja, mržnja ne može
postojati, nema straha ni uznemirenosti. Srce koje je u skladu s Bogom ispunjeno
je nebeskim mirom i širi njegov blagoslovljeni utjecaj na sve oko sebe. Sjetimo
se sv. Stjepana prvomučenika: „...Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.“ (Dj
7,60) On moli za progonitelje, ispunjen je mirom i predanjem u milost Božju.
Jedan od njegovih progonitelja bio je sv. Pavao. Ne znam je li se netko obratio
od mučitelja i ubojica našeg nedavno proglašenog mučenika, mladog istarskog
svećenika bl. Miroslava Bulešića koji svojim mučiteljima reče: „A moja osveta
je oprost!“ Dok su ga komunisti mučili, nije progovorio niti jednu riječ, niti
im se opirao. Bio je uronjen u Boga i s Njime sjedinjen u blaženom miru bez
imalo straha. Mnogo je ovakvih svjedočanstava. Iz njih zrači mir, predanje
Bogu, „milosni zagrljaj s Bogom“. Kristovi nasljedovatelji poslani su u
svijet s viješću mira. Svatko od nas, braćo i sestre, tko tihim, nesvjesnim
utjecajem svetoga života objavljuje Kristovu ljubav, svatko tko riječju i
djelom navodi drugoga da se odrekne grijeha i preda svoje srce Bogu, pripada
graditeljima mira. Blago takvima „jer će se zvati sinovi Božji“. Duh mira
dokaz je njihove povezanosti s Nebom. Okružuje ih ugodno ozračje Kristove
osobe.
Sređenost
života i ljepota njihova karaktera otkrivaju da su djeca Božja. U njihovoj
blizini ljudi otkrivaju blizinu Boga: „...i tko god ljubi, od Boga je rođen i
poznaje Boga.“ (1 Iv 4,7) Stari filozof reče: „Želite li stvoriti nešto veliko,
uložite u to cijeli život.” (Platon) Stoga, želiš li istinski mir, želiš li
biti mirotvorac, biti baštinik kraljevstva nebeskog – uloži u to cijeli svoj
život. Prepusti se u „zagrljaj“ Kristu, izmiri se s Bogom, uskladi se s
voljom Božjom i širit ćeš mir bližnjima. Tko ima, i daje. Amen.
Usp. http://www.katolicki-tjednik.
Velečasni
Andrija Vrane
Nema komentara:
Objavi komentar