U subotu, 30.8.2014. počinje treći
tjedan osmog blaženstva. U nastavku su pitanja i tekst za razmatranja i osvrte:
Pitanja:
1. Prihvaćam li
da ne daje svaki progon i osjećaj progonjenosti da se osjećam blaženim, nego progonjenost
zbog pravednosti? Kako se nosim s drugim progonima? Opiši.
2. Isus je
ispunio svu pravednost. Biti progonjen zbog imena znači i biti progonjen zbog pravednosti, tj. zbog osobe, zbog stavova,
zbog pripadnosti Kristu i Crkvi. Navedi kad si sve zbog toga bio progonjen?
3. Papa kaže: put
koji prolazi kršćanin ide tragom toga svjedočanstva, onim Isusovim tragom kako
bi davao svjedočanstvo o njemu i katkad to svjedočanstvo završava polaganjem
vlastitog života. Ići
tragom znači imati sigurnost da je netko prošao tim putem. Nazirem li trag,
otkrivam li trag, jesam li na tragu? Osjećam li sigurnost?
4. Mi nismo
"religija" ideja, čiste teologije, lijepih stvari, zapovijedi. Koliko
i koje je od tog nabrojenoga u nama prisutno?
5. Kršćanin koji
ne daje svjedočanstvo, ostaje besplodan, a svjedočiti može samo onaj koji
računa na Duha Svetoga u sebi. Koje plodove svjedočenja mogu uočiti i navesti?
6. Sveti Pavao u
1 Kor 4,11-13 kaže: „Proklinjani blagoslivljamo, progonjeni ustrajavamo, pogrđivani
tješimo.“ Koliko i kada i gdje uspijevam
to Pavlovo svjedočanstvo ostvarivati?
7. Svjedočanstvo
ponekad vodi do polaganja vlastitog života, rekao je Papa Franjo i nastavio: „Ne može se
shvatiti kršćanina koji nije svjedok, a svjedočanstvo ponekad vodi do polaganja
vlastitoga
života.!“ Jesam li spreman dotle ići? Davanje života izražava se i kroz davanje
svojih živaca, vremena,
novca... ali to još nije sve. A jesam li spreman položiti život?
Blago
progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko!
Nije moguće
shvatiti kršćanina koji ne daje svjedočanstvo. Mi nismo "religija"
ideja, čiste teologije, lijepih stvari, zapovijedi. Ne, mi smo narod koji
slijedi Isusa Krista i daje svjedočanstvo, rekao je papa Franjo u svojoj
jutrošnjoj homiliji na misi u kapeli Doma svete Marte. U svojoj homiliji Papa
je govorio o mučeništvu svetog Stjepana opisanog u Djelima apostolskim. U
mučeništvu jasno dolazi do izražaja borba između Boga i zlo duha i sâm je Isus rekao svojima da
se raduju kada vide da su progonjeni zbog njegova imena. Biti progonjen, biti mučenik, dati
život za Isusa je jedno od blaženstava. Eto zašto, dodao je Papa, zloduh ne
može mirno gledati
svetost Crkve ili svetost neke osobe te odmah počinje sa svojim spletkama.
Mučeništvo (lat.
martyrium) je prijevod grčke riječi koja znači također svjedočenje. I možemo tako
reći da put koji prolazi kršćanin ide tragom toga svjedočanstva, onim Isusovim
tragom ako bi davao
svjedočanstvo o njemu i katkad to svjedočanstvo završava polaganjem vlastitog
života.
Ne može se
shvatiti kršćanina koji nije svjedok, koji ne daje svjedočanstvo. Mi nismo
"religija" ideja, čiste teologije, lijepih stvari, zapovijedi. Ne, mi
smo narod koji slijedi Isusa Krista i daje svjedočanstvo – ali želi dati
svjedočanstvo za Isusa Krista – i to svjedočanstvo ponekad vodi do polaganja
vlastitog života, rekao je Papa primijetivši kako se kršćanstvo upravo
zahvaljujući progonima sve
više širilo jer su prognani kršćani gdjegod bi došli širili Radosnu vijest te
se mnogi obratiše slušajući njihovo svjedočanstvo.
Svjedočanstvo,
bilo u svakodnevnom životu, bilo nekim teškoćama pa i progonima, smrću, uvijek
je plodno. Crkva je plodna i majka kada daje svjedočanstvo za Isusa Krista.
Međutim, kada se Crkva zatvara u samu sebe, misli da je – da tako kažem – "sveučilište
religije", s mnogo lijepih ideja, s
mnogo lijepih hramova, s mnogo lijepih muzeja, s toliko lijepih stvari, no ako
ne daje svjedočanstvo, postaje besplodna. To vrijedi i za samoga kršćanina.
Kršćanin koji ne daje svjedočanstvo, ostaje besplodan, ne daje život koji je
primio od Isusa Krista, rekao je Papa.
Stjepan je bio
pun Duha Svetoga, rekao je Papa primijetivši da se ne može dati svjedočanstvo
bez prisutnosti Duha Svetoga u nama. U teškim trenucima, kada trebamo izabrati
pravi put, kada trebamo reći 'ne' tolikim stvarima koje nas možda pokušavaju
zavesti na krivi put tu je molitva Duhu Svetom, i on nam daje ići tim putom
svjedočenja, rekao je Papa.
(Preuzeto s http://www.radiomarija.hr/Naslovnica/Vijesti
- iz-Crkve/Papa--Krscani-moraju-svjedočiti-svoju-vjeru.aspx)
A ovotjednom
razmatranju dodajem i tekst i Dietricha Bonhoeffera, koji je i sam bio svjedok – mučenik
koncentracionog logora.
Ovdje nije riječ
o Božjoj pravednosti, nego o trpljenju koje podnose Isusovi učenici zbog jedne pravedne
stvari, zbog pravednog života. Svi oni koji idu za Isusom, i mislima i djelima
razlikuju se od svijeta: odricanjem od posjedovanja, sreće, prava, pravednosti,
časti, sile. Za svijet je to sablazan. Zbog toga će učenici biti progonjeni.
Njihova plaća za rad u svijetu, riječju i djelom, Osmo
blaženstvo, 3. tjedan neće biti priznanje, nego progonstvo. Važno je uočiti da
Isus svoje učenike proglašava blaženim i tamo gdje oni nisu neposredno
progonjeni zbog njegovog imena, nego zbog jedne pravedne stvari. Za njih
vrijedi isto obećanje kao i za siromahe. Kao progonjeni oni su im slični.
Na kraju ovog
razmišljanja nad blaženstvima se postavlja pitanje, ima li za jednu takvu zajednicu
još neko mjesto na ovome svijetu. Postalo je jasno da za nju postoji još samo
jedno mjesto - to je mjesto gdje se nalazi Najsiromašniji, Najnapadaniji,
Najkrotkiji - križ na Golgoti.
Zajednica
blaženih je zajednica Raspetoga. S njim je sve izgubila i s njim je sve
pronašla. Po križu su sada riječi: blažen, blažen. Isus pak sada govori samo
onima koji to mogu shvatiti, zato ne neposredan govor: ''Blago vama kad vas - zbog
mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite:
velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako i proroke prije vas!''
,,Zbog mene"-učenici će biti posramljeni, no sav će teret pasti na Isusa.
Na njega sve pada, jer zbog njega su oni progonjeni. On nosi tu
,,krivnju". Sramoćenje, smrtni progoni i ogovaranja pečate blaženstvo
učenika u zajedništvu s Isusom. Niti ne može biti drukčije - na tim blagim tuđincima
svijet će iskaliti svoju srdžbu, riječima, silom i klevetom.
Previše je bučan
i opasan glas tih blagih i tih siromaha; previše je strpljivo i tiho njihovo trpljenje;
prejasno svjedoči ta grupa oko Isusa svojim siromaštvom i trpljenjem o nepravdi
u svijetu. To je smrtonosno. Dok Isus govori: ,,Blažen", svijet viče:
,,Nosi se! Odatle!" Da, odatle!
No, kuda? U
nebesko kraljevstvo! Budite radosni i utješeni, u nebu će vam sve biti nagrađeno.
Tamo su siromasi
na gozbi. Sam Bog otire suze tuđine i hrani gladne. Izranjena i izmučena tijela
preobražena su i umjesto pokorničke odjeće nose bijelu odoru vječne
pravednosti.
Iz te vječne
radosti već sada, ovdje, prodire poziv zajednici pod križem, Isusov poziv:
,,Blaženi".
Dietrich
Bonhoeffer/Perkins
Andrija Vrane
Nema komentara:
Objavi komentar